*Pozitivka

utorak, 10.10.2023.

Lud, zbunjen, (ne)normalan

Kreativnost-Je-inteligencija-koja-se-ludo-zabavlja-2
(Canva)


Svjetski je dan mentalnog zdravlja.

Upute su jasne, tko god da ih kaže.... vježbaj, smij se, boravi u prirodi na svježem zraku, okruži se pozitivnim ljudima. Možda nekome floskula, drugom velika pomoć, svejedno, dobrobiti su sigurne.

Tako je lako postavljati razne okvire. Tako je lako suditi i presuđivati drugima koji su izvan njih. Misliti kako smo bolji, brži, jači od drugih. Misliti da smo ispravni samim time jer smo "unutra". Uspoređivati, podcjenjivati, podmetati, ismijavati, nametati, rugati se. I još kad to radimo pred grupom ljudi - bolji smo, ali sami sebi. Davati bezrazložne savjete naokolo bez da nije vrijeme ni mjesto. Biti surov u svojim pogledima na druge. Istresati se nad "slabijima" (neznalicama, neiskusnima, obeshrabrenima....). Vršiti pritisak.

To je današnja hrabrost.

Mentalno zdravlje je i vaše zdravlje.

Zašto bi morali brinuti o drugima kad se oni brinu kakav će dojam ostaviti na vas?

Iz jednostavnog razloga.

Možda ćeš se naći jednog dana u istoj poziciji kao osoba sada, a onda ona možda neće biti tu da ti pomogne tada.

Kada budemo svjesni što je hrabrost, a što kukavičluk zaista, možda stvarno i prestanemo brinuti tko je tu lud, tko zbunjen, a tko (ne)normalan.

10.10.2023. u 10:11 • 16 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost