*Pozitivka

utorak, 20.06.2023.

Cinizam

(Pixnio.com)

Najveće licemjerje čovjeka je kada se buni protiv njega, a sam ne čini ništa protiv njega.

U biti, lako je moguće da smo svi pomalo licemjerni. Ni vlastiti ego nas ne može spasiti.

Sve je manje pitanje truda, a sve više dojma....

četvrtak, 15.06.2023.

Rođendan

Još jedna godina iza....

Baviti se analizama neću, tko više išta broji, to je ipak za one najnadobudnije.

Nit' si ljepši kad si mlađi. Nit' si pametniji kad si stariji.

Znaš da ništa ne znaš.

Kad se ljudi međusobno druže, većinom misle kako promovirati sebe, da pristojnije kažem, tako da ih ni ne treba shvaćati ozbiljno.

Nije li život zapravo jedna velika ironija?

Alanis Morissette - Ironic (Live at 1999 in Woodstock)

Ajd da ne ostane sve na slikama, možete i pogledati kako se meni draga blizanka nekad ludirala na pozornici. Meni onako čisto za dušu...

nedjelja, 11.06.2023.

Vrijeme

Vrijeme je jedna promjenjiva kategorija....

I tako naučiš da si neko vrijeme samo gubio na krive ljude, stvari, pojave. Neki ljudi su ti nametali svoje vrijeme da ga izgubiš na krive stvari.

Najbolji su oni koji znaju koje vrijeme je najbolje za koje kategorije. Kao da postoji neki nevidljivi papir.

Zato govore da je za neke stvari kasno...

Da li je?

Neke stvari, a lako moguće i većina se ne radi po logici, naučiš da je osjećaj taj koji rijetko prevari.

Neki ožiljci teško zarastaju jer nam je valjda previše značilo, neki se uspješno liječe, a ponekad je potrebno sve odreda porušiti da bi iznova sagradio što zna biti teško... Eh, ta čudesna moć transformacije. Tko preživi, pričat će.

utorak, 06.06.2023.

Isfuravanje pozitive

Divim se onima koji misle da pozitiva dolazi sama po sebi, koji imaju univerzalni recept s kime, kako i zašto. Misli, riječi i osjećaji koja praktički postaju nepisana pravila.

Imaš osjećaj da što je više osmijeha na površini, to je više nezadovoljstva ispod.

Možda se zato svaki problem ili nesavršenost u suštini gleda s najvećim podsmijehom...

petak, 02.06.2023.

Muzika ljubavi

Za mržnju ne treba nijedan razlog, za ljubav je potrebno njih sto, reče netko davno....

Ispada da je ljubav tako dosadna, a mržnja uzbudljiv osjećaj.

Blizu smo, a tako daleko. Puno međusobnih očekivanja, puno razočarenja.

Bolje je mrziti nego pravo vidjeti. Bolje reći nekome nešto neshvatljivo, nego razumijeti.

Sarkazam, cinizam, podcjenjivanje.

Tko je tko i gdje... Ono kakav kao slučajno se previdi.

I onda se na kraju čudimo. Jer se ne trudimo....

Imaju li onda pravo kada kažu da je bolje jedan nego hrpa oko tebe?

Ili pak ono da je bolje sam nego u lošem društvu? Nekad u najboljoj opciji...