Danas je Međunarodni dan borbe protiv homofobije. I tu ću stati.
Jer, različitost je svuda oko nas....
Razlikujemo se po mali milijun sitnica. Porijeklo, karakter, vjera, seksualna orijentacija, stavovima, osjećajima, uvjerenjima, stilu života. Različitost, a zapravo smo svi jednaki. Naizgled, jednaki. Često smo izloženi "šablonskom" načinu života. Tko jači - taj kači.
Zašto čovjek ne prihvaća različitost jer to nije njegovo? Zašto čovjek ne pusti, nego se bavi onime što mu se ne sviđa? Zašto ima potrebu kontrolirati tuđi život, a svoj smatra (jedino) ispravnim? Zašto mu je lakše prepustiti se vlastitim pretpostavkama i tuđim konstrukcijama nego upoznati? Zašto ima potrebu dokazivati svoju "ispravnost" drugima? Na kraju krajeva, zašto mu je lakše otežavati drugome i čuditi se "problemima" koji se javljaju kod toga drugoga kao posljedica njegove "težine"?
Pitanja je mnogo, a odgovora tako malo.
Kad je u pitanju okolina, odgovora napretek. Prije vremena. Prije pravog trenutka.
Ne sudi jer će ti biti suđeno.
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost