Bit će da se u životu ništa ne događa slučajno. Sve ima svoje razloge. Kad ti se desi neka gorčina, uvijek gledaš posljedice, a ne uzroke. Kao da se svi problemi nalaze tamo....
Slabo vjerujem da vrijeme liječi sve. Gorčina ostaje tako i onako. Neke stvari ne možeš kontrolirati. Kad ode sve "k vragu", onda ode. Valjda ti život baci pokoji limun da naučiš, odradiš i zatvoriš stranicu... pritom te iskuša da vidiš koliko imaš snage.
O limunima koje drugi uzgajaju u svom vrtu pa ti bace preko ograde, ma ne treba, uzalud ti limuni ako ne znaš što ćeš s njima, prebaci ih natrag otkud su došli....
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost