*Pozitivka

subota, 06.05.2023.

Prirodno



Uobičajene ture od 2 h kroz šumu, brda i doline. Najbolje puniš baterije.... Nema ništa do prirode. Planinarenje, hodanje... do kud noge nose.





Bez mobitela, bez društvenih mreža koje se dosta spominju zadnje, bez tevea kojeg fakat ne gledam, ma bez ikakve veze ipak nije bezveze. Nemam fejs, ni Instagram, ni bilo koje druge... blog dođe po defaultu. Neki bi rekli da ne pratim trendove, nisam ni stvorena za to... Idem gdje mi je dobro. Ljudi se malo previše pokazuju i bez toga, nisu samo mreže u igri...





...kad zamirišu jorgovani.... još uvijek opstaju...



...šarenilo boja, Neven, onako usput... U daljini već vidim bazgu, bit će soka... Priroda iz prirode.



... nemojte me ništa pitati..... težak život jedne mačke...

Isprika ako su neke slike ispale iz tona, inače nemam naviku uređivati slike, kako ispadne, neka, oslanjam se na dobre poglede, tehničke stvari me redovito zezaju, a gdje da ne idu....



(fotke:moja malenkost)

06.05.2023. u 13:11 • 21 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost