SAS-ovci, kao postrojba kojoj je zadatak djelovati iza neprijateljskih linija, imaju na kraju svoje obuke poseban dio - zarobljavanje. Slabo opremljene (poderani kaputi, probušene čizme) buduće SAS-ovce šalju u šumu u kojoj ih love neke vrsne postrojbe, obično nepalske Ghurke. Vježba traje dok svi ne budu uhvaćeni, a onda se nad njima iživljavaju na različite načine, koji idu čak do toga da ih skidaju gole i dovode žene koje ismijavaju njihovu muškost. Svaki SAS-ovac zna što ga čeka ako bude uhvaćen i spreman je izdržati sve kušnje.
Oni koji prežive sve kušnje postaju najsposobniji borci na svijetu. Britanski SBS-ovci. Sestrinska i konkurentska postrojba SAS-u, 1997. su po nalogu Anthonyja Pointera, zaduženog za vojno osiguranje britanskog nuklearnog programa, pokušali preuzeti kontrolu nad nuklearnom centralom Dounreay u Škotskoj. Dvanaestorici SBS-ovaca je trebalo samo nekoliko minuta za ulazak u centralu bez ikakve najave. Naravno, nije bilo ni žrtava, u skladu s krilaticom SBS-a: "Not by strength, by guile" ("Ne snagom, lukavstvom").
Izuzetne sposobnosti posebnih postrojbi učinkovite su samo ako se iskoriste kako treba. Navodno je jedan visoki američki časnik, nakon što su proteklih godina političari odustajali od planiranih akcija za hvatanje Osame bin Ladena kao "prerizičnih", gorko primjetio: "Zar vama nije jasno da je tim dečkima posao da rade rizične stvari?" Kad se posebne jedinice pošalju na odgovarajući zadatak, kao što je uništavanje lansirnih rampi za Scudove iza iračkih linija u "Pustinjskoj oluji", rezultati mogu biti izvanredni. Kad ih se pošalje na zadatak za kakav nisu spremni, kao što je gradsko hvatanje traženih osoba u Mogadishuu, s netočnim obavještajnim podacima i neodgovarajućom opremom (bez oklopnih vozila koja su zahtijevali), rezultat može biti 17 mrtvih Rangera i preko 300 žrtava među Somalijcima. Za korištenje skalpela ipak treba biti kirurg, a to je vještina koja političarima žalosno rijetko polazi za rukom.