Povijest za 5. razred

Grčka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je, naravno, u vjerovanju starih Grka. Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi te sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu.


Vergilijev rukopis
Godine 1871. Edward Burnett Tylor objavio je svoje djelo Primitivna kultura u kojoj se koristio metodom komparacije i pokušao objasniti porijeklo i evoluciju religije. Max Müller učinio je to isto na području mitova te se stoga smatra osnivačem komparativne mitologije svojim istoimenim djelom. Mitom su se bavili i psiholozi poput Sigmunda Freuda i Carla Junga. Károly Kerényi iznosi da je mitologija, odnosno - mitologem - priča koja je dobro poznata i ispričana o bogovima i junacima, ali ju je već postalo nemoguće nanovo oblikovati i mijenjati. Poslije se i Kerény priklonio nekim Jungovim zaključcima.
Postoje brojne teorije o izvornom porijeklu mitova, a s time i same grčke mitologije. Prema skripturalnoj teoriji, sve su mitološke legende izvedene iz različitih pričanja religijskih tekstova. Prema povijesnoj teoriji, sve su osobe u mitologiji nekoć bile ljudska bića, a legende i fantastična obilježja dodaci su kasnijeg vremena. Primjerice, priča o Eolu izvedena je iz priče o vladaru na nekom otoku u Tirenskome moru. Alegorijska teorija govori da su svi mitovi simbolički i da je svaka priča zapravo alegorija. Fizikalna teorija govori da su elementi - zrak, vatra, voda i zemlja - bili predmet vjerskog štovanja i obožavanja, a božanstva su rođena kao personifikacija tih elemenata.
Max Müller povezivao je većinu europskih mitologija s arijskom mitologijom koju je smatrao izvornom. 1891. rekao je da je najvažnije otkriće 19. stoljeća ova jednostavna jednakost: sanskrtski Dyauš pít
= grčki Zeus = rimski Jupiter = staronordijski Tyr. Podršku toj teoriji daje i etimologija, posebice indoeuropeistika. Naime, Zeusovo grčko ime povezano je s ie. korijenom *dey- = svijetliti, odnosno *dyws = danje nebo. U nominativu je njegov oblik –µÍ Ŕ±ÄµÁ, a u genitivu se Zeús mijenja u ”ąĚÂ. To možemo povezati s glavnim bogom Indoeuropljana - *dyws ph2tr = božanski otac. Usp. u sanskrtu dyauš pít
. Iz istog korijena dolazi i lat. ime Zeusova pandana u rimskoj mitologiji, Jupitera: Iupiter, Iovis < stlat. Diovis, od genitiva u ie. - *dyeu-ph2tr. Na rimsku je mitologiju jako utjecala grčka i etruščanska mitologija.
Arheologija i mitografija otkrili su pak druge stvari. Grci su bili inspirirani nekim civilizacijama u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku. Primjerice, Adonis je pandan bliskoistočnog "umirućeg boga", a Afroditin je pandan anatolijske Kibele.

Kozmogonija
Teogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Heziodovo djelo Teogonija.

Kaos je ništavilo iz kojeg prva bića dolaze u postojanje te se ta prva bića opisuju kao Kaosova djeca. Ona su:
• Ereb - vječna tama, nastaje iz Kaosa
• Nikta – tamna noć (prema drugim izvorima nastala je iz spajanja Kaosa s Erebom)
• Eter - vječno svjetlo (prema drugim izvorima čisti zrak gornjeg neba koji dišu bogovi)
• Hemera - svijetli dan; kći Ereba i Nikte
• Eros - spajatelj, prema Heziodu je on prvi koji je nastao jer je morala postajati moć, snaga koja će garantirati spajanje svemira. Bog odgovoran za požudu, ljubav i seks, također je štovan kao očinsko božanstvo. Jedan od koncepata Erosa u grčkoj misli jest taj da je Eros prastaro božanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi nego također i kreativni poriv uvijek stvarajuće prirode, prvorođeno svjetlo koje je došlo u postojanje i uređenje svih stvari u svemiru. U eluzijanskim misterijama slavljen je kao Protagonus – prvorođeni.
• Geja – zemlja, nastala iz Kaosa. Geja je po nekim tumačenjima Majka (božica) Zemlje - kasniji oblik praindoeuropske Velike Majke koja potječe iz razdoblja neolitika.
• Tartar – istodobno i božanstvo i mjesto u podzemlju (još dublje od Hada). U drevnim orfičkim misterijama Tartar je također i neograničena prvopostojeća "stvar" iz koje nastaju svjetlost i svemir
• Uran - zvjezdano nebo, rođen od Geje bez začeća
• Pont - more
Prema orfičkim misterijama iz Kaosa prvo proizlazi Nikta.
Titani [uredi]
Titani su loza Urana i Geje. Titani – prvorođeni, prva božanstva nastala parenjem, bogovi s Olimpa nastaju parenjem Titana. Prvi naraštaj:
• Feba - Kejova supruga, božica Mjeseca
• Hiperion - bog svjetla i sunca, stvara sa suprugom Tejom boga Sunca Helija, boginju Mjeseca Selenu, boginju zore Eja
• Kej - nakon poraza protiv olimpskih bogova bačen je u Giros
• Krej - Euribijin suprug
• Kron - Zeusov otac, Rejin suprug, postaje vladar svijeta nakon oca Urana
• Mnemozina - majka devet Muza
• Japet - suprug nimfe Klimene, nakon poraza protiv olimpskih bogova bačen je u Tartar
• Okean - gospodar mora, najjači Titan, stvorio je sa svojom sestrom i suprugom Tetijom, bogove rijeka, mora i nimfe
• Reja - Hestijina, Demetrina, Herina, Hadova, Posejdonova i Zeusova majka, vlada sa suprugom Kronom
• Teja - Kejova supruga, tražila je za svoju djecu dio vladavine Titana, nakon toga su ubijeni Hiperion i Helije, a Selena je počinila samoubojstvo
• Temida - boginja pravednosti i reda, druga Zeusova supruga (nakon Metide), poznaje budućnost i omogućila je Deukalijonu i Piri da prežive veliku poplavu da bi mogli ponovno nastaniti zemlju
• Tetija - boginja mora, Okeanova supruga, kao Herina dadilja proklela je zvijezde da vječno šeću po nebu
Teogonija [uredi]
Unutar grčke mitologije vidljiva su dva načina za dolazak u život:
1. dijeljenje (Geja, Nikta)
2. parenje (Hiperion, Zeus)


Geja, grčki pehar s Aristofanovim potpisom, 410. p. n. e. - 400. p. n. e.
Prvotna božanstva nastaju dijeljenjem od Kaosa, no poslije Geje gotovo sva božanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u većini slučajeva potječu od Nikte (tamne noći). Također božanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udružuju s božanstvima nastalim parenjem.
Primjećuje se model reprodukcije, iz djelovanja dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom, a i u ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje: Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka.
Nakon Kaosa pojavljuje se Geja, vječna osnova bogova s Olimpa. Dijeljenjem ona stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i muža, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce).
Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski ocean) i Krije, te navedeni prvi naraštaj Titana, a s njima i posljednji, najmoćniji i najstrašniji Titan, Kron.
Njezini kasniji potomci s Uranom divovski su jednooki Kiklopi, graditelji zidova. Poslije dobivaju individualna imena:
• Bront – grmljavina
• Sterop – grom
• Arger (sjajni) – snaga i moć svih zanata
Također, tu su i tri strašna sina Geje i Urana, storuki i pedesetoglavi Hekatonhiri:
• Kot
• Briorej
• Gige
Olimpski bogovi [uredi]


Giovanni Battista Tiepolo: Olimp, 18. stoljeće
Zeus je s bogovima živio na Olimpu, bio je otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rođeni su polubogovi i heroji. Grčki bogovi imali su sve ljudske mane i vrline: oni vole, mrze, griješe u izvanbračnim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluju Mojre (Srde).
• Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, bog groma, munje i oluje
• Afrodita - božica je ljubavi, ljepote, požude i spolnosti
• Apolon, Feb - bog je medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije te muške ljepote
• Ares - bog rata i bojne vreve; simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage
• Artemida - božica je Mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda
• Atena - božica je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta.
• Demetra - božica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita
• Dioniz - bog plodnosti zemlje, bog vegetacije, vina, žena.
• Had - bog podzemnog svijeta
• Heba - božica mladosti; vrčonoša bogovima na Olimpu
• Hefest - bog kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre
• Helije - bog Sunca
• Hera - vrhovna je starogrčka božica, Zeusova žena i sestra; božica braka
• Hermes - glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca
• Perzefona - Demetrina kći, Hadova žena
• Posejdon - bog mora, vode, vladar potresa
Ostala božanstva [uredi]


Jean Auguste Dominique Ingres: Zeus i Tetida, 1811.


Virgils Solis: Vijeće bogova, ilustracija Ovidijevih Metamorfoza
• Kron - otac olimpskih bogova, bog žetve
• Adonis - bog žita, smrti i ponovnog rođenja
• Asklepije - bog liječništva
• Eol - bog vjetra
• Eros - bog ljubavi
• Erinije - boginje osvete i prokletstva
• Heraklo - sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog i junak
• Hestija - božica je srca, ognjišta i doma
• Leta - božica ratara i stočara
• Mojre - božice životne sudbine
• Morfej - bog sna
• Muze - Zeusove i Mnemozinine kćeri, pokroviteljice znanosti i umjetnosti:
o Euterpa - zaštitnica glazbe i lirske poezije
o Erato - zaštitnica ljubavnog i himničkog pjesništva
o Kaliopa - zaštitnica epske poezije i govorništva
o Klio - zaštitnica povijesti i junačkog pjesništva
o Melpomena - zaštitnica tragedije
o Polihimnija - zaštitnica svete pjesme i himni, a također i agrikulture i pantomime
o Talija - zaštitnica komedije i bukolike
o Terpsihora - zaštitnica korske lirike i plesa
o Uranija - zaštitnica astronomije
• Nimfe - snage prirode utjelovljene u polubožanskim mladim ženama
• Pan - bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira
• Tanatos - bog smrti



Kentaur, rimska kopija grčkog originala iz 2. st. p.n.e.
Mitološka stvorenja [uredi]
• Harpija
• Himera
• Hiron
• Kentaur
• Kerber
• Kiklop
• Lernejska Hidra
• Mantikora
• Minotaur
• Nemejski lav
• Pegaz
• Satiri
Junaci [uredi]


Heraklo; rimska skulptura iz 2. stoljeća p.n.e.
• Ahilej
• Eneja
• Hektor
• Heraklo
• Jazon
• Odisej
• Perzej
• Tezej
Titanomahija [uredi]
U ratu između bogova i Titana oni gube. U tome ratu Titani su bili predvođeni Kronom, a uključivali su: Keja, Krija, Hiperiona, Japeta, Atlanta i Menetija.
Olimp je bio predvođen Zeusom (Kronovim i Rejinim sinom) i uključivao je: Hestiju, Demetru, Heru, Hada, Posejdona, Hekatonhire, Gigante i Kiklope (Zeus ih oslobađa iz Tartara da mu pomognu u ratu, poslije ih ponovno zatvara).


Cornelis van Haarlem: Pad Titana, 1588.
Nakon deset godina rata Olimp odnosi pobjedu i razdjeljuje svijet među sobom.
• Zeus - zrak i nebo
• Posejdon – sva mora i sve vode
• Had – podzemni svijet
• Zemlja je ostavljena svim ostalim božanstvima
Poraženi Titani zarobljeni su u Tartar. No nisu svi Titani sudjelovali u ratu, Okean i ženski titani (Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba, Tetija) ostaju neutralni. Zbog toga ih Zeus nije kaznio. Hekatonhiri ostaju čuvari poraženih Titana, dok ih s vremenom Zeus nije sve ne oslobodio (osim Atlanta).
Grci klasičnog razdoblja znali su nekoliko pjesama o ratu između bogova s Olimpa i Titana. Dominantna i jedina koja je uspjela preživjeti jest Teogonija pjesnika Hezioda. Izgubljeni ep jest Titanomahija slijepog tračkog barda Tomrisa. On sam kao legendarna figura spominje se u jednom dijelu eseja O muzici koji se nekada pripisivao Plerhtu