srijeda, 28.02.2007.
Napitak mudrosti
"Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to ostane navika - liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod: ako ne bude kiše obilne, bude kiše - rosulje. A Allah dobro vidi ono što vi radite."
(Kur'an, sura Krava, 265.)
Naiđe kroz šeher čudnovat šejh i pronese kroz čaršiju svoju dunjalučku odsutnost uvijenu u same prnje i rite. Kao da mu je i ona preko plećke prebačena pokrpana torba bila težak teret dok se pod njom onoliko pogeo, a u dnu te torbe migoljio se samo bijedan sadržaj tek koliko da simbolizira grijehe života. Prođe čaršijom ne osvrćući se na ovosvjetske privlačnosti i uputi se prema džamiji. Ostavi na sofi torbu i skrušeno uđe u džamiju pa pronađavši u krajcu mjesto, zanijeti ikindijski sunet.
Kada se namaz sklanjao, džemat poče da se diže, ali najednom svi zastadoše jer čudni šejh poče da uči ašere. Njegov zvonki glas i umilan mekam vrati džemat na mjesto, pa pošto se utiša svaki šum, utonu u religiozan zanos i stade se topiti u nekim nepoznatim milinama. Pošto šejh završi ašere, nastavi vaziti. Kao da iz njegovih rita začarlija jato šarenih leptira i zazuja roj medonosnih pčelica, tako iz šejhovih usta, prorezanih u gustoj sjedoj bradi, zaiskriše nečuvene riječi noseći na svojim svjetlosnim krilima čitavu mudrost misli.
Oduševljenje ponese i bogatog trgovca u prvom safu. I njegovo srce prepuni se osjećanjima islamske darežljivosti, na kakve osjećaje u svojoj poslovnosti nije do tada navikao, pa kada šejh završi vaz, priđe mu i reče:
"Neka te Allah nagradi za sve ovo čime si nas neočekivano obdario! Meni bi učinio veliku čast i radost ako bi od mene primio ovaj ćurak na dar!"
Rekavši to u oduševljenju, koje mu se, pod utiskom časa i gledajući bijedu šejhove spoljašnosti, izmaklo kontroli razuma, trgovac stade da sa sebe skida ćurak da bi njime pregrnuo šejha. Ali šejh otkloni rukom, pogleda odozdol trgovca i veli mu:
"Asli si toliko bogat dok i meni možeš darovati tako skupocjen ćurak?!"
"Dragi šejh-efendija", hvalisavo će trgovac na to, "bogat sam toliko da se otuđenjem ove malenkosti ne bi ni primjetila kakva praznina na mom bogatstvu!"
"A koliko misliš da vrijedi tvoje bogatstvo?"
"Više od dvije hiljade dukata", odgovori trgovac s ponosom.
Šejh zanjiha glavom pa opet pogleda u trgovca. "A da li bi ti želio uvećati svoje bogatstvo, recimo, još za dvije hiljade dukata?"
Kroz trgovčevu glavu sinu misao - da bi taj šejh mogao biti evlija i nekim mističkim čudom mogao bi zaista da uveća njegovo bogatstvo, pa pohiti da odgovori: "Bih, kako ne bih!"
"E onda, ti si siromašan čovjek i od tebe ne mogu da primim nikakav dar!" Rekavši to, i ne pogledavši trgovca, diže se i ode iz džamije u nepoznatom pravcu.
Kaže posljednji Božiji poslanik Muhammed, alejhisselam:
" 'Ima li neko među vama kome je draži imetak njegopva nasljednika nego njegov vlastiti imetak?' Odgovoriše: 'Ne, Allahov Poslaniče! Svi mi volimo više svoj imetak nego imetak naših nasljednika.' Tada reče Poslanik: 'Onda, znajte da je vaše samo ono što za života podijelite, a vašeg nasljednika je sve ono što ostaje iza vas.' "
(hadis bilježi Buharija)
Rekao je hazreti Alija:
"Siromašniji je bogat tvrdica, nego li darežljiv siromah!"
Reče hazreti Abdullah ibn Omer:
"Prava ljudska vrijednost leži u čistoj savjesti, a ne u bogatstvu!"
- 08:24 -
nedjelja, 25.02.2007.
Još jedan refresh :)
InsaAllah za par dana planiram da (uz Allahovu pomoc) opet pocnem sa hikajama, ako ne svaki dan onda makar cesce...
Selam svima
- 04:15 -
srijeda, 21.02.2007.
Kapljice mudrosti (1)
Mali refresh bloga dok se ne vratim sa odmorčića
Esselamu alejkum we rahmetullah!
- 02:03 -
petak, 09.02.2007.
S kim se treba posavjetovati
Jedan mudrac kaze:
"Nemoj se savjetovat sa gladnim dok se ne najede, niti sa zednim dok se ne napoji, niti sa zarobljenikom dok se ne oslobodi, niti sa siroahom dok se ne obogati, niti sa onim ko ima neku zelju dok je ne postigne!"
Arapski pjesnik kaze:
"Onaj s kim se zelis posavjetovati treba da ima tri svojstva, a to su: Iskrena ljubav i prijateljstvo, potpuna pamet, i razumijevanje i poznavanje tvoga stanja do u bitnost. Ko bude imao ovakva svojstva slijedi njegov savjet i postupaj po njegovu misljenju. "
- 09:03 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.02.2007.
Sirijski vozac autobusa
Istiniti dogadjaj -
Ovaj dogadjaj se odigrao prije par godina u Siriji, na putu izmedju Haleba i Aladhakije. Prica o njemu je tamo jako poznata. Ta dionica puta je poznata po svojoj opasnosti, jer se nalazi medju brdima, u samim krivinama i nagibima. Svaka greska u voznji bi predstavljala sigurnu smrt.
Svih 60 mjesta u autobusu su bila popunjena. Vozac autobusa je prilikom voznje ugledao jednog starog covjeka obucenog u bijelo, koji je cekao na autobus. Vozac je upitao konduktera da li ima slobodnih mjesta, pa posto je ovaj odgovorio da nema, nastavio je dalje voziti. Nakon par kilometara vozac je ponovo ugledao istog covjeka kako stoji na ivici puta i ceka. Medjutim, posto nije bilo slobodnih mjesta on ni ovoga puta nije stao, vec je nastavio voziti.
Nakon sto su prosli dobar dio dionice i blizili se kraju putovanja, vozac je ponovo ugledao starca u bijeloj odjeci koji je cekao na autobus. Odlucio je da stane i poveze ga. Zaustavio je autobus i rekao kondukteru da ode po starog covjeka, medjutim, kondukter izasavsi napolje nije vidio nikoga. Vratio se u autobus i zeleci saopstiti vozacu kako napolju nema nikoga, ugledao ga je spustene glave naslonjenog na volan. Odmah je uvidio da nesto nije uredu, jer vozac nije pokazivao nikakve reakcije... Vozac je bio mrtav.
Da, on je bio mrtav. Njegovo vrijeme je isteklo, ali ne i ostalim saputnicima. Ono sto je on vidio i zbog cega je stao, voljom Allahovom spasilo je ostalim ljudima u autobusu njihove zivote. Da je vozio dalje i tako vozeci umro, tesko da bi iko prezivio nesrecu koja bi se desila na tako opasnoj dionici puta.
Zahvala pripada Allahu s.v.t. koji odlucuje izmedju zivota i smrti. Allah s.v.t. u Kur?anu kaze: ?Svako zivo bice ce smrt okusiti!? (Ali `Imran:185), kao i ?Ma gdje bili, stici ce vas smrt, pa makar bili i u visokim kulama.? (En-Nisa:7
Smrt je logicni kraj svakog zivog bica. To su odbrojani izdisaji i kada dodje posljednji izdisaj dusa napusta tijelo, cime se na dunjaluku sve zavrsava.
Tijelo umrlog se spusta u grob velicine 1m x 2m i zakopava. Pa ipak, iako smo svi svjesni ove cinjenice, zivotne zelje su nam vece od samog zivota. Tusimo se u prohtjevima i uzicima. Medjutim, zaboravljamo rijeci Allahovog Poslanika s.a.v.s. gdje kaze: "Sjecajte se onoga sto unistava prohtjeve" Ali, ko to zaista cini? Kada zelis sa nekim da pricas na temu smrti, on ti kaze:" Hajd, molim te promijenimo temu!?" Ne zato sto se boji smrti, nego zato sto smatra da mu ta prica donosi nesrecu.
Predstavi sam sebi kako lezis u grobu, potpuno sam, oko tebe je samo zemlja i crvi. Tvoja familija i prijatelji su te zakopali i od tebe se oprostili. Nemas saputnika, samo djela koja nosis sa sobom. Pa, ako si bio vjernik, grob ce ti biti poput jednog dijela dzenneta, toliki koliko ti pogled doseze. Ako si pak bio nevjernik, grob ce ti biti poput jednog dijela vatre- dzehennema i tako uzak da ce ti udovi biti sklijesteni.
Izaberi sebi jedno od ovoga dvoga!!!
- 10:58 -
srijeda, 07.02.2007.
Pismo Iblisa
Vjernici,vidjeo sam vas jučer kako obavljate vaše svakodnevne poslove. Probudili ste se bez upućivanja molbe (zahvale) Bogu. Štaviše, niste blagoslovili ni vaše jelo (rekli “bismillah” prije jela) niti klanjali sinoć jaciju. Tako ste nezahvalni da vas prosto neizmjerno volim.
Ne mogu ti dovoljno opisati kako sam samo sretan što nisi izmijenio svoj način života. Budalo, pa ti si moj! Sjeti se, ti i ja zajedno smo godinama a još uvijek te ne volim. Ustvari te mrzim, mrzim ono što je Allah stvorio od gline a potom nam naredio da se tome poklonimo. Kako ću se klanjati glini, kada sam sâm stvoren od vatre!
“Ja” sam nadmoćniji od tebe. “Ja” ne griješim. Sve što “ja” radim ispravno je. Tebe koristim samo da Allahu dokažem da je u krivu.
Izbacio me iz Dženneta (Raja), zato ću tebe koristiti koliko god je to moguće kako bih dokazao da sam u pravu i da sam bolji od svih vas budalâ, u svakome pogledu. Moj život (posljednje počivalište) je Džehennem (Pakao), ali za sve vrijeme koje mi je Allah podario dat ću sve od sebe da što više vas, budalâ, povedem sa sobom – u Pakao.
Vidite, budale, ALLAH VAS VOLI i ima za vas velike planove. Takodje znam da nemam nad vama moć ukoliko svoj život svojevoljno ne predate meni; i ne zaboravite da sam obećao Allahu (Bogu) da ću vam od života napraviti “živi pakao”. Tako ćemo zajedno provesti dva vremena. A to stvarno Allaha boli. Zahvaljujući vama.
Uz pomoć vas, pokazujem Mu ko je od nas bolji i kako je On napravio grešku. Za sve vrijeme koje provodimo zajedno.
Gledamo filmove bezobraznoga sadržaja, proklinjemo druge ljude, dernečimo (lumpujemo), odlazimo u disko klubove, do kasno ostajemo van kuće, krademo, lažemo; licemjerni smo (dvoličnjaci), kršimo obećanja, prejedamo se, kazujemo prostačke viceve, ogovaramo, ljudima “zabijamo nož u ledja”, ne poštivamo starije i predvodnike, ne poštivamo džamije; nepristojno se ponašamo – sigurno ne želiš sve ovo napustiti!
Hajdemo, budale, gorimo zajedno zauvijek! Za vas imam “vatren plan”.
Ovo je samo moje pismo zahvale tebi. Želim ti reći “hvala” što si mi dopustio da upravljam tvojim budalastim životom. Tako si naivan da ti se smijem. Kada si kušan grijehom, na to odgovaraš smijehom – ha, ha, ha; gadiš mi se.
Činjenje grijeha uzima svoj danak na Ovome životu. Izgledaš najmanje 20 godina stariji, jer trebam svježu krv. Zato hajde, poduči i svoju djecu kako da griješe. Sve što trebaš uraditi je duvati, piti alkohol, varati, kockati, ogovarati, lagati te slušati i plesati na muziku prvih deset pjesama top liste.
Sve ovo radi pred svojom djecom, tako će poslije i ona to raditi. Djeca to vole. I tvoja djeca će biti s nama u Džehennemu (Paklu). To je najbolje što ti i ja možemo uraditi za tvoju djecu.
Pa, budalo, moram te pustiti da ideš sada. Eto me nazad za par sekundi da te ponovno kušam.
Ako se ne opametiš, nećeš negdje odjuriti, pokajati se za svoje grijehe, živjeti za Allaha (Boga) ovaj preostali dio života pred tobom. Nije moj običaj da upozoravam, ali biti u tvojim godinama i dalje griješiti, to postaje malo smiješno. Nemoj me pogrešno shvatiti, još uvijek te mrzim i ne želim u Pakao sâm otići.
Uvijek čekajući na tebe
Šejtan, Đavo, Iblis
P.S. Ako me stvarno voliš, ovo pismo neceš podijeliti ni sa kim.
- 01:56 -
nedjelja, 04.02.2007.
Ljudski zaborav
Bio jednom jedan čovjek koji je usnio da ga goni neki lav. Čovjek dotrča do drveta, pope se na njega i sjede na jednu granu. Onda pogleda prema dolje i vidje da je lav još uvijek tu, da ga čeka. Čovjek se onda okrenu i pogleda na stranu, na mjesto gdje se grana na kojoj je sjedio spaja sa stablom i ugleda dva pacova kako se kreću kružeći i kako glođu granu.
Jedan miš je bio crn, a drugi bijel. Grana će ubrzo pasti na zemlju. Užasnuti čovjek potom opet pogleda prema dolje i shvati da se pojavila i velika crna zmija i smjestila se taman ispod njega. Zmija otvori svoja usta tačno ispod čovjeka, tako da bi taman u njih mogao pasti. Onda se čovjek osvrnu oko sebe da potraži nešto za šta bi se mogao uhvatiti. Tad ugleda drugu granu i na njoj pčelinju saću. S nje su cijedile kapi meda.
Čovjek poželi da okusi jednu kap. On isplazi jezik i njime ugrabi jednu kap meda koja je upravo padala. Med je bio predivnog ukusa! Zato čovjek poželi da okusi još jednu kap. I kad to učini, sav se izgubi u slatkoći meda. U međuvremenu je zaboravio na dva pacova koji su glođali granu na kojoj je sjedio, zaboravio je i na lava i zmiju koji su vrebali tačno ispod njega. Nakon nekog vremena čovjek se probudi.
Kako bi saznao značenje sna, čovjek se uputi pobožnom islamskom učenjaku da ga upita za tumačenje.
Učenjak reče: "Lav kojeg si vidio, tvoja je smrt. Uvijek te goni i ide za tobom gdje god da kreneš. Dva pacova, crni i bijeli, predstavljaju noć i dan. Crni je noć, a bijeli je dan. Oni kruže okolo, jedan za drugim, jedu tvoje vrijeme i približavaju te tvojoj smrti. Velika crna zmija tamnih usta predstavlja tvoj grob.
On je tu, samo čeka da padneš u njega. Medno saće je ovaj svijet, a slatki med udobnosti ovog svijeta. Mi volimo da okusimo kapi udobnosti ovog svijeta, ali one su veoma slatke. Onda čeznem za još jednom kapi, pa onda za još jednom... U međuvremenu se izgubimo u tom nastojanju i čežnji i zaboravimo na naše vrijeme, zaboravimo našu smrt i naš grob."
- 08:40 -
subota, 03.02.2007.
Namaz roba
Jedan čovjek imao je roba po imenu Sungur. Bio je veoma sklon ibadetu dok, nasuprot njemu, njegov vlasnik nije mario za namaz.
Jednog dana robovlasnik osjeti potrebu za klanjanjem pa u sehur’vaktu reče svome robu:
-O, Sungure, probudi se. Hajde, donesi mi ogrtač i peškir, idemo u hamam!
Čim Sungur uradi što mu bi naredjeno, njih dvojica krenuše. Pored puta kojim su išli nalazio se jedan mesdžid. Baš kada su prolazili pored njega, začu se ezan. Sungur je čuo poziv na namaz, srce mu je zadrhtalo poput golubića u gnijezdu, jer je veoma volio namaz...
Rekao je:
-O, gospodaru, ti koji si dobar prema svome robu!... Ti posjedi malo u ovom dućanu, da ja preklanjam namaz!
Čovjek je sjeo u dućan, a Singur otrča u džamiju i klanja namaz za imamom. Medjutim, i pored toga što imam i džemat izadjoše vani, Sungur još nije izlazio.
Čovjek još malo pričeka, a kada se rob ne pojavi, on ga dozva :
-Sungure, zašto ne izlaziš napolje?
Sungur viknu iznutra:
-Ah, gospodine, ne puštaju me. Budi još malo strpljiv, dolazim. Nisam zaboravio!
Čovjek mu se tačno sedam puta obraćao... Najzad, dosadi mu ova Sungurova ironija i on izgubi strpljenje...
Prilikom svakog obraćanja Sungur je govorio :
-Gospodine, želim da izadjem, ali me ne puštaju!
Čovjek se veoma naljuti i viknu iz sve snage:
-Zaboga, u mesdžidu niko nije ostao! Ko je taj što te ne pušta? Ko te zadržava tamo?
Sungur reče:
-Znaš li onog što tebe ne pušta unutra? Eto, On je taj što mene ne pušta vani!
Da, ima mnogo onih koji kroz džamijsku kapiju ne prolaze ni koraka. Baš kao da im je nekakva nevidjena ruka vezala noge lancima...
- 09:07 -
petak, 02.02.2007.
Reci, deva je umrla
Jednom je živio jedan sultan koji je volio svoju devu puno... A kada bi sultan zavolio neku devu, onda i ona biva dostojna dvorca... Sretna deva nalazila se u rukama nekoliko hizmetlija, a oni su se brinuli o njoj baš kao što su se brinuli oko sultana... Sultanova ljubav prema devi je bila toliko jaka da bi on s vremena na vrijeme govorio sljedeće:
-Ostat će bez duše onaj koji kaže da je ova deva umrla!
Ali kako god da bilo, i deva je imala dušu i nju je čekao kraj života... Eto, jednog dana potrošiše se udisaji deve i ona se opruži u crnu zemlju... Hizmetlije obuze jedan strah:
-Šta ćemo sada kazati sultanu? Ako kažemo da je umrla, otići će nam glava, ako kažemo da je živa, od nje nije ostalo ništa!
Zabrinuto su razmišljali. Najzad jednom od njih poput munje sijevnu ideja:
-Ne plašite se, ja ću obaviti ovaj posao!
Odmah je otišao sultanu:
-Veliki sultane, tvoja cijenjena deva je legla i ne ustaje, zatvorila je oči i ne otvara ih, opružila je noge i nikako da ih sakupi...
Usne sultana, koji je u medjuvremenu slušao sa velikom pažnjom, kao luk se istegoše i on reče:
-Hajde, reci: Deva je umrla!
Duša hizmetlije zapriječi mu grlo:
-Moj sultane!... E, to kažite vi!... Ako ja kažem, otići će mi glava!
Lijepi govor ovog čovjeka bijaše dovoljan da zasmije sultana...
- 09:01 -
Bujrum na još jedan moj blog...
Opis bloga
BUJRUM