petak, 24.11.2006.
Allah je jedini Opskrbljivač
U brdima Libana živio jedan ponožnjak, u osami, daleko od ostalih ljudi. Život je provodio u nekakvoj pećini, danju posteći a obnoć klanjajući. Hranio se tako što bi mu svaki dan, Allahovim emerom, pred sami akšam dolazila jedna pogača, koju bi on prepolio, pa pola pojeo za iftar, a pola ostavljao za ručak (sehur).
Jednog dana mu ta pogača ne dođe na vrijeme, pa se on malo zabrinu, a kako i akšam dođe, te prođe i jacija, njega obuze tako silna glad koju je jedva izdržao. Čim svanu on se spusti s brda u jedno kršćansko selo koje se nalazilo u dolini tražeći nešto da utoli svoju glad. Nađe nekog straca, i kada zatraži hrane ovaj mu udijeli dvije ražove pogače.
Pobožnjak ih uze i krenu put svog boravišta, a od kuće tog kršćanina za njim pristignu neko pašče koje, kada malo odmakoše, poče da reži i laje na pobožnjaka tako da je on bio prisiljen da mu onu jednu pogaču baci ne bi li ga odvratio od sebe.
Međutim, pas brzo pojede tu pogaču i ponovo sustignu pobožnjaka i tako nasrnu na njega, lajući i režeći, da mu ovaj morade dati i drugu pogaču. Kada i nju pojede pas opet jurnu za njim, ščepa ga za odjeću pa je pocijepa.
Pobožnjak uzviknu:”Subhanallah! Nikad nisam vidio pašče bezobraznije i sa manje stida od tebe! Pa tvoj gazda mi je dao svega dvije pogače i obje si pojeo. Šta sad hoćeš sa svojim režanjem i trganjem moje odjeće?”
Allahovom odredbom pas progovori: “Nisam ja bez stida i obraza! Znaj da sam ja odrastao kod onog kršćanina pazeći mu kuću i čuvajući njegovu stoku. Uvijek sam bio zadovoljan kada bih dobio kakvu kost ili komad kruha, a možda se dešavalo da me i zaboravi, pa neki dan ne dobijem ništa za jelo. Nailazili su dani kada ni on nije imao hrane za sebe, a kamo li za mene! I pored svega toga ja nikad nisam, kako znam za sebe, ostavio njegovu kuću i otišao pred tuđa vrata, ne bi li mi ko šta dao! Ako sam šta dobivao - bivao sam zahvalan, a ako nisam - ja sam saburio!
Međutim, tebe što se tiče, ti jednu noć nisi dobio svoju pogaču, pa nisi smogao sabura da sačekaš jedan dan, nego si se od vrata Opskrbljivača svih živih bića okrenuo i otišao na vrata jednog kršćanina da te on nahrani! Pa koji od nas dvojice treba da se stidi?!"
Bez truda tanka nafaka
U nekom mjestu bijahu otac i sin. Oba su bili učeni. Otac je bio jako vrijedan, a sin lijenčina. Otac ga je nagonio da radi, ukazujući mu na posljedice nerada i lijenosti, podsjećajući ga da nas Kur'an upućuje na rad riječima. "Ve en lejse lil-insani illa ma se'a" - "da za čovjeka nema ništa bolje od njegova rada i truda". A sin odgovori, da je Allah, dž.š., zagarantovao svakom nafaku riječima. "Vema min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha". Otac mu reče kako on zna za taj kur'anski ajet, ali je pitanje o kakvoj i kolikoj se zagarantovanoj nafaci radi. Sin i dalje osta pri svom.
Jednog dana sin izrazi želju da malo prohoda po svijetu i da proba ima li bolje nafake od babine. Putujući od mjesta do mjesta zadrži se u jednom gdje mu se život svidio. Kada je potrošio svu gotovinu, uvidi da ga niko ne prima i odluči da se vrati kući. U putu ga uhvati noć u jednoj šumi i on zanoći u jednom grmu. Rano se probudi i ugleda lisicu, koja je bila bolesna i jedva se dovukla do jednog grma, pa se tu savila i ležala, jer dalje nije mogla. Tada pomisli: "Ova lisica je bolesna, sama sebi nije u stanju pribaviti nafaku", te ostade tu tri noći, da bi vidio hoće li ona doći do nafake. Nakon tri noći ugleda kurjaka kako nosi plijen u zubima i spušta nedaleko od lisice.
Kad ga je pojeo i dotjerao do kostiju odusta i ode. Lisica se s mukom dovuče do kostiju i počne jesti svoju nafaku. Poslije ovog doživljaja putnik nastavi put. Kada je stigao kući, upita ga otac gdje je bio i šta je doživio, te zašto se tako brzo vratio. Sin mu sve ispriča i na kraju i događaj o lisici i kurjaku, ističući da je on bio u pravu, da je Allah, dž.š., svakom zagarantovao nafaku, pa i onoj bolesnoj lisici. Otac mu na to odgovori: "E, moj sine, tačno je to da je Allah svakom zagarantovao nafaku, ama kakvu? Ti si se ugledao u onu bolesnu lisicu, koja je tek treći dan nešto okusila, i to iza drugog kosti oglodala, a što se nisi ugledao, sram te bilo, na kurjaka, koji je i sebe nahranio i drugom donio."
- 07:50 -