22
srijeda
prosinac
2010
Rat = Smrt = $$$
Nema baš mnogo stvari u kojima se ljudi mogu složiti. Mase nikada nisu imale kapacitete vagati argumente te donijeti odluku temeljenu na argumentima i karakternim vrijednostima koje njeguju. Da, znam što mislite, mase i argumenti? (Ne bi išlo).
Valjda jedine stvari koje konstantno uspijevaju mobilizirati prosječne jesu novac i mržnja. A često se dogodi da dođu i u paketu. Mržnja je vjerojatno najproduktivniji proizvod vladajućih jer omogućava te neprestane igre bez granica kojima se mase „zabavljaju“ dok oni rade što god hoće. Dok profesionalni „mrzitelji“ ratuju, oni se dogovaraju o ishodu.
Lakše je mrziti nego činiti bilo što drugo. Ne zahtjeva nikakav napor, niti žrtvu. I mrziti može svatko, ne treba čak ni valjan povod; ako takvo što uopće postoji. Dojma sam da nasilje ipak nema opravdanja, bez obzira na okolnosti, i bez obzira na opseg propagande.
Primjer novca kao glavnog stimulansa u mobilizaciji masa definitivno možemo naći u borbama suvremenih boraca za slobodu. Onih boraca koji se „za svoju zemlju“ bore tisućama kilometara daleko od „svoje zemlje“, koji nekom čudnom logikom „ratuju za mir“, koji ratuju da spriječe „osovine zla“ u narušavanju svjetskog mira prozivodnjom „oružja za masovno uništenje“ koje, usput rečeno, nikada nije pronađeno.
Propaganda je najveća snaga SAD-a, što je ipak paradoksalno budući da se svijetu predstavljaju kao simbol demokracije. Ali ako ćemo o paradoksima civilizacija, država i politike, siguran sam da bi otvorili teme o kojima bi rasprave potrajale unedogled.
Ali SAD-a je nedvojbeno najparadoksalnija zemlja na svijetu. Ipak, temeljila se, barem na svom početku, na odličnim idejama. Na jednakosti, slobodi, pravdi i ostalim idealima sličnim onima koji su prevladavali i u famoznoj francuskoj revoluciji. Šteta što je trebalo samo kratak period da sve padne u vodu. Jednakost je skršena prakticiranjem „nabave“ ljudi koji će teže poslove raditi umjesto superiornih američkih bijelaca. Ti „radnici“, pogađate, bili su crnci.
No sada sam već pobjegao s teme. Događa se, jer ne postoji zemlja tako mlada, a tako sjebana, pa uvijek posluži kao izvor brojnih inspiracija, pogotovo zbog paradoksa koji njome vlada od samog osnutka. Na pamet mi pada još samo jedna takva zemlja, još mlađa, ali još uvijek ne dovoljno luda da bude broj jedan. Doduše, definitivno je na pravom putu.
Često se vraćam na mase i manipulacije. Možda zato što je dobra tema, a možda zato što je i vrlo bitna. Smatram da sve počinje upravo tu. Svi ratovi i ostala globalna sranja. Jer zamislite život jednog vladara bez potpore svojih podanika. Bilo bi mu jako dosadno. Zato smo mi tu, da začinimo svoje dosadne živote nečim drugim doli običnog preživljavanja. Ljudima nije dovoljno da sami (ne)ugodno žive, oni imaju potrebe da i ostale sjebu na način da žive lošije. Zamislite svijet u kojima bi svi bili zadovoljni sobom, i ne daj bože, sretni radi uspjeha drugih. Kakvo bi tek to globalno sranje bilo?!
Kada se ugrabi pravi trenutak, vlast kreće u akciju igranja mozgovima. Igra traje cijelo vrijeme, ali tek kada se ostvare određeni uvjeti, kreće druga faza. Većinom se zapali bitna nacionalna zgrada. Zašto? Pitajte Hitlera, on će vam odgovoriti pa napasti Poljsku. Bush, kao odana marioneta, ostati će zaprepašten napadom na blizance, ali će istog trena znati tko je to učinio, kako i zašto. A onda ćemo opet udariti brigu na veselje novim ratom. Tu i tamo pobit' ćemo nekoliko svojih stanovnika, ili leševe neprijatelja podmetnuti shrvanom stanovništvu kao naše ratne žrtve. A nekad ćemo biti toliko direktni pa priznati da idemo klat' druge zbog jedne divne crne žene (koja možda i nije bila crna, ali i da je bila plava ne bi ništa mjenjalo). Ima još primjera, ali ne mogu se sjetiti. Uglavnom su to viši ideali, baš kao i ovi navedeni.
Mržnjom stvori ratnike, ratnike plati novcem, novac naplati većim količinama novca. Uzeo sam si slobodu da ovom rečenicom opišem slijed događaja. Vrlo jednostavno, zar ne?
Nadalje, plan je one malobrojne izdajice domovine koji ne podržavaju humane planove ušutkati na bilo koji način. Većinu ih prgouta mrak sistema ili obližnje ulice. Sistem se pobrine za ove malo poznatije, a ulica za ove lokalne. Svi odrađuju svoj dio posla što služi kao dokaz efikasnosti mržnje. Povijest je pokazala, a to još uvijek čini, da je mržnja, potaknuta velikim količinama umjetno stvorenog straha - najefikasnije oružje za mobilizaciju. Zaključak svega ovoga je taj da ljudi masovno ujedinjeni mogu biti samo u mržnji.
Za dio čitatelja koji se bolje snalazi u matematičkim formulacijama od gore navedenih tekstualnih, vrijedi sljedeće:
Neznanje (+ ne-inteligencija) = strah.
Strah = mržnja.
Mržnja = sukob.
Sukob = smrt.
Smrt = novac.
Hitler i nije bio toliki genijalac. Genijalna je bila jedino glupost naroda.
Dakle, ako imate aspiracije prema osvajanju svijeta, koristite se gore navedenom formulom. Ako nemate, kao ja, na vrijeme planirajte trijumfe neke druge vrste, pokorite područja tolerancije, a ne susjednih zemalja.
komentiraj (0) * ispiši * #
15
srijeda
prosinac
2010
Biseri znanja
Što sam naučio rođenjem, odrastanjem i starenjem na planeti Zemlji, a određeno je „općim pravilnikom o spoznaji svijeta, civilizacije i života općenito“. Vrijedi za sve ljude ikada rođene, u bilo koje doba, u bilo kojem podneblju; vrijedi čak i za Hrvate.
- Površno poznavanje geografije je od ključne važnosti. Kvalitetna lokacija generira kvalitetne karakterne osobine.
- Povijest je bitna, jer onda znamo tko su nam neprijatelji.
- Religija najviše doprinosi svjetskom miru.
- Bog je na našoj strani.
- U slučaju da nemaš argumenata da podupreš tezu, jebi mu mater (najjači argument ikada).
- Željezo se kuje dok je vruće.
- Talijani su nekulturni, Francuzi smrde, Amerikanci su glupi, Srbi zli...
- U redu je tući pedere jer nisu normalni.
- Glavni izvor svih frustracija je nejebica i nedostatak financijskih sredstava.
- Tko ne vjeruje u Boga, manje je vrijedan.
- Onaj kojeg se ne poškropi vodom kada se tek rodi, osuđen je na „paklenu“ vječnost.
- Faktor „uspjeha“ određuje se količinom prikupljenog novca.
- Odijelo čini čovjeka.
- Pičke se lijepe na dobre aute.
- U redu je ubijati ljude druge vjeroispovijesti ako ti je tako naredio Bog.
- Nisi muškarac ako nemaš sto kila i ne piješ.
- AIDS je bolest pedera.
- Ako netko izgleda drugačije, poželjno je da ga istučeš.
- Čovjek bez djece, nije čovjek.
- Nogometaši su glupi.
- Manekenke su glupe.
- Manekenke su lijepe.
- Dijetni proizvodi su bez šećera.
- Fluor je dobar za zube. Zato ga i ima u većini kaladonata.
- Muslimani su teroristi.
- Marihuana raste u prirodi sama od sebe i zato je ilegalna, lijekovi su stvoreni kemijskim putem pa su zato legalni.
- Treba uvijek glasovati, jer glasanje utječe na naše živote.
- Novac nije važan nekim ljudima, novac je važan svim ljudima.
- Ženi nemoj nikada dati do znanja koliko joj značiš zato što ćeš joj odmah biti manje privlačan.
- Žene vole kad pokažeš ljubomoru i dramu općenito jer time daješ do znanja da ti je stalo.
- Što si ti gori prema njoj, to ona sve više pizdi za tobom.
- Kada šuti, ljuta je na tebe.
...
komentiraj (1) * ispiši * #
13
ponedjeljak
prosinac
2010
Izdajnici
Dovoljne su samo dvije minute kvalitetnog programa nove TV da potaknu novu avanturu pisanja na blog.hr-u. Ovo je svojevrsna izdaja izdavača, jer dok ulazim u sferu svog „malog dijela svemira“, iznad login skecije pružaju se šareni naslovi programske šeme. Odmah si priskrbim epitet mini izdajnika.
Izdajnik je pojam kojeg imamo prilike čuti dosta često u nacionalističkim krugovima, i ta laskava titula često opravdano spopadne ljude koji svojim rječima i mislima izdaju ukazano povjerenje (doduše oni koji riječi i misli pretvore u nešto konkretno, većinom su premijeri demokratsko orijentiranih država). Koliko sam uspio isčitati iz uvijek svježih i britkih umotvorina koje se svakodnevno materijaliziraju u komentare ispod portalskih članaka, titule izdajnika redovito pripadnu ljudima koji su izdali domovinu na način da su geografski (a još češće idejno) probili neprobojnu barijeru hrvatsko-srpskih odnosa.
Ja tek na trenutke shvaćam taj pojam izdaje, jer gledajući ga „narodskim“ očima jako je teško uočiti dimenzije. Pretpostavljam, kako se tim terminom često barata, da iza zamršenog procesa etiketiranja mora stajati tim stručnjaka koji se brine da svatko dobije koliko zaslužuje. (Ako ništa drugo, barem je sistem pravedan). Na nepoznatoj tajnoj lokaciji krije se skupina koja sustavno komentira na svaki pokušaj ubojstva države i njene opstojnosti. Rezultati njihovih napora vide se kroz etiketu koja se prišije na leđa okrivljenika.
Na optuženičkoj klupi, među zadnjim primjercima velebnih izdajnika našlo se i mjesta za „Velikog žutog“. A sada kratki flashback u povijest društva. U srednjem vijeku, naše tajno društvo nije imalo sluha za demokraciju, pa su njihova djelovanja bila manje suptilna. Tada se naime, nije komentiralo po portalima, nego je glas naroda zapravo imao lice, nije se krio iza zavjese nazvane BBBUstaša4ever1986. No metode su, hvala bogu, bile „manje“ radikalne.
Slučaj poznatog nogometaša/fudbalera, a sada trenera, jedan je od novijih našeg tajnog društvanca. Uz cjelonoćno druženje uz pivu i kiki-riki došlo je do oblikovanja izjave s kojom će nova etiketa izdajnika biti predstavljena ispod portalskog članka. Kada su skinuli veo sa svog najnovijeg ostvarenja, građani su mogli pročitati nešto u ovom smislu (žao mi je što nisam mogao s vama podijeliti citat od riječi do riječi, no ideja je ista):
Izdao si nas 91. Izdao si nas i sada. Nikada ne zaboraviti, nikada ne oprostiti.
Danas sam imao sreću da naletim na još jedan javni istup istog klana. Krio se pod drukčijim imenom, ali pogađate, ideja je opet bila ista. Doduše, ovoga puta nije bila riječ o standardnoj proceduri etiketiranja, već o kritičkom osvrtu na članak o kamenovanju autobusa košarkaškog kluba Partizan. Začudo, klan nije reagirao na način kako uvijek reagira - proglašavanjem članka, a i cijelog portala kao izdajničko-ljevičarskog, već se zadovoljio blažim izrazom u svrhu opravdanja jednog apsolutno NE-izdajničkog čina:
Nakon nove presude Šljivančaninu, što ste drugo mogli i očekivati.
Ovdje ste na konkretnom primjeru mogli vidjeti kako naš mali klan ima nadrealno razvijena osjetila, fizička i mentalna, koja su u stanju povezati stvari koja se prosječnom smrtniku čine nespojivim. Netko očito ima krivi „spoj“.
Naš mali klan dežurnih komentatora portalskih članaka raste svakim novim danom, i može se reći da odlično pokriva sve portale i sve teme. Možda nemaju do kraja izražen smisao za pravdu, niti su posebno inteligentni, ali da njih nema, čovjek ne bi znao misliti na ispravan način.
Dakle, ako naiđete na najnoviji njihov proizvod, trebali biste im biti zahvalni, jer znam da se često događa da pročitate neki članak i o njemu nemate sud, ili se bojite svojih mogućnosti ispravnog rasuđivanja. U tom slučaju scrollajte dolje i shvatiti ćete što treba misliti.
Zaključak je većinom isti. A kada tako zaključite, možda bi bilo dobro, za svoju dobrobit, skinuti onu etiketu sa svojih leđa.
komentiraj (2) * ispiši * #
09
četvrtak
prosinac
2010
Zemlja čudnog oblika i čudnih stanovnika
Ja ne znam što se treba dogoditi u ovoj državi da se ljudi dignu sa svojih fotelja, ugase televizore, pošalju Šeherezadu u rodni kraj i počnu se boriti za neke stvari koje ih se zapravo tiču. Još jedan zanimljiva odlika prosječnog Hrvata da se uvijek nečem čudi. Čudi se općenito politici, ispraznim pričama, i tome zašto nam je toliko loše. A od malih te nogu uče o sveprisutnoj hrvatskoj pameti, nekim kršćanim vrednotama, moralu i ostalim, u teoriji jako bitnim kvalitetama. Zar nam onda, ako smo tako ispravni i pametni, ne bi svima trebalo biti dobro?
Taj fenomen „hrvatskog čuđenja“ je zahvatio sve. Ali uvijek na čuđenju ostane. Prije 6, 7 ili koliko već godina otkako je HDZ na vlasti, većina ministara koji su tada bili na vlasti, danas ne obnašaju dužnosti. Broj „remetinečkih stanovnika“ se povećava istom brzinom kao vanjski dug RH, ali i naša doza „čuđenja“. Nama je to sve nekako čudno, i uvijek smo iznenađeni nekom aferom. Opravdava se nepotizam jer jebi ga, ljudi vjeruju da je osumnjičeni ispravan čovjek jer pomaže „svoje“.
Hrvatska pamet, a posebno kršćanski nauk definitivno trijumfira kada uzmemo u obzir da nas cijelo vrijeme kradu, a mi im stalno opraštamo. Nitko se ne buni, nitko ne reagira. Tu i tamo netko nešto napiše, oporba protokolarno obavi neku presicu, novine objave neki članak. Za nekoliko dana informacija više nije zanimljiva ni javnosti, ni policiji.
Skandinavci recimo, nisu baš nešto religiozni, ali nisam baš primjetio da vode ratove, siluju ljude u zdrav mozak i toliko kradu. Tamo padaju glave zbog vrećice bombona. Neću biti naivan pa reći da je sve savršeno na sjeveru (ipak je zima za popizdit') ali sve mi se čini puno pravednije. To su valjda rijetke zemlje gdje socijalizam nije samo mrtvo slovo na papiru, gdje su kazne određene postotcima plaće, gdje ljudi dobro žive, ali ne kupuju X5-ice, gdje ne tuku pedere zato što, eto, nisu normalni.
U ovoj zemlji, ako priznaš da si vjernik, dobar katolik, gledaju te onako s olakšanjem, kao da si jedan od njih, moralan, ispravan, imun na pogreške. I Bush je citirao Isusa, i ljudi su pušili tu priču. Pušenje je otišlo do te mjere da je u osam godina objavio rat dva puta. (Podsjetimo, za one kojima povijest nije jača strana; hrabre kršćanske horde potpomgnute vrhovnim religijskim i političkim autoritetima toga doba - papapma a.k.a „svetim očevima“ osobno su naredile srednjovjekovne genocide koji su potrajali tristotinjak godina). Ovdje ga doduše ne citiraju, zato što tu knjigu baš i nisu držali pretjerano u rukama i ne znaju što je on to točno propovjedao, ali su uvijek bili u prvim redovima za vrijeme polnoćke, i u prvim redovima kada su slušali monologe objektivinih božjih sluga u predizbornim kampanjama.
Što hoću reći je svakome jasno, ali ja želim razjasniti stvari do kraja, ogoliti bilo kakve misterije, pa ću reći to ovako: Religija općenito, to jest njeno shvaćanje, jest krivo za najviše ljudskih stradanja u povijesti.
Ali to i nije tema ovoga posta. Tema je bliža svima nama. Tema je neaktivnost Hrvata, njihova očita moralna zakržljalost, sebičnost, i u krajnjoj liniji, glavni problem koji generira sve ostale probleme - totalno neznanje.
Fenomen o kojem se rijetko priča, a meni je jako zanimljiv, jest fenomen dr. Ive Sanadera. Na početku prvog mandata čovjek je percipiran kao Mesija, čovjek koji je pomeo konkurenciju na izborima i koji ima muda, drskost, iskustvo i dobar izgled. Činio se kao vanzemljac, poslanik, ratnik svjetlosti, vođa neke nove Hrvatske koja se ne stidi svojih generala osuđenih za ratne zločine, čovjek koji je sposoban napuniti splitsku rivu i baciti ljude u delirij svojom pojavom i nastupom.
(U to vrijeme, Sažalio sam se nad kletom Thompsonovom sudbinom jer je izbor HDZ-a značio i manju tiražu, a time i manje gaža. Jebi ga, komunisti više nisu na vlasti pa nema potrebe za svehrvatskim pokretom otpora.)
Dakle, imali smo Sanadera koji se na trenutak činio kako će ući u povijest kao jedan od hrvatskih velikana. Sjećam se da su i moje ne baš informirane kolege pričale da je Sanader možda jedini lik koji se trudi nešto napraviti. Osjećao sam se kao „Alica u zemlji čudesa“ što je bilo polovično točno. Naime, ja nisam Alica, ali zaista - Hrvatska jest zemlja čudesa, bila i ostala.
Ne znam kada se točno dogodio taj spin, pa se odjednom Sanader pretvorio u demonskog slugu iz pakla spremnog da poždere ogromne količine državnih novaca, zataška brojne afere svojih kolega iz vlasti, zaboravi činjenice, pobrka datume, na trenutke oboli od amenizijskih poremećaja, stvori „famoznu“ hobotnicu...
Već vidim isječak iz Top Shop reklame: Od mesije i spasitelja Hrvatske do sotone osobno, u samo nekoliko kratkih koraka. Ova nevjerojatna knjiga može biti vaša samo ako nazovete odmah, jer količine su (nećete vjerovati) ograničene.
Što se to dogodilo u hrvatskim medijima pa su odjednom i najokorjeli HDZ-ovci pljuvali na Sanadera kao najvećeg izdajnika Hrvatske. Naravno, dogodio se njegov iznenadni odlazak. Odjednom na facebook-u, jebeno zanimljivom mjestu (i isto tako jebeno zanimljivom osobnom izvoru inspiracija koje dolaze kao rezultata jebeno nezanimljivih osobnih frustracija) osvanulo more grupa gdje se Sanader percipira kao kapetan koji prvi odlazi s broda koji tone.
Brod koji tone me odmah podsjetio na film Titanic, a onaj koji zna nešto o tome sjetiti će se tko je prvi imao privilegiju šmugnuti u pomoćne čamce i spasiti se. I zato je i mene na trenutak zapala ta bolest čuđenja, jer se nisam mogao načuditi da ljudi odjednom Sanadera vide kao izdajnika države. Gdje ste vi, dragi moji sugrađani, živjeli sve to doba??
Kao šlag na tortu, odjednom dolazi prva žena na bitnu funkciji u Hrvata. Mislim, dobar kozmetički pothvat, pogotovo za poboljšanje ugleda Hrvatske u svijetu, ali u sutšini ništa drugo nego nastavak tetošenja toliko zadovoljavajućeg statusa quo. Dakle, dolazi Jaca i odjednom je Sanader državni neprijatelj broj 1. Sve me podsjeća na međusobna klanja rimskih careva, ili na „noć dugih noževa“. Sve nekako smrdi. Sanader je jedini kriv, ostali nisu ništa znali jer su savjesno obavljali svoje dužnosti te se nisu petljali u tuđe poslove. Priča je vjerojatna baš kao i ona gore spomenuta, iako na nju sve više podsjeća. Misli se, naravno, na Alicu u zemlji čudesa.
Odjednom je i Polančec kriv za sve. Baš kao i Sanader, kriv je za nezaposlenost, vanjski dug, za korupciju, za ugled Hrvatske u svijetu, za deficite u proračunu, za rasprodaju hrvatskih kompanija, za sve afere svih ostalih, za loše stanje u školstvu, za to što Anti iz dalmatinske zagore curi krov na novoj kući.
Danas, eto, objavljeno je da se Sanader uhvatio bijega u bijeli svijet. Čudno, zar ne??
Fenomen hrvatskog čuđenja zaključiti ću svojim osobnim čuđenjem na vjerodostojnost, inteligenciju i moralnu ispravnost ljudi koji žive u ovoj zemlji čudesa, čuđenjem i sumnjom da posjedujemo sve one kvalitete kojima smo navodno obdareni rođenjem i odgojem na komadu zemlje čudnog oblika i čudnih stanovnika.
komentiraj (0) * ispiši * #
05
nedjelja
prosinac
2010
Hrvatska zrnca mudrosti
Život kroz dijaloge i monologe – kratka povijest neslužbenih citata bitnih za poimanje životne filozofije u Hrvatskoj kroz period od 1986. do danas.
Zapisi rečenica koje su ostale u pamćenju, a možda nisu trebale. Skovane od vrsnih poznavalaca kulture življenja, ovi izvodi iz knjige hrvatskog postanka, zasigurno će vam pomoći u rasvjetljavanju mračnih životnih staza i pomoći vam u donošenju svakodnevnih odluka.
Da budemo prezicniji za one manje precizne: ovo što se nalazi pred vama je kratka povijest autorovog relativno kratkog života, a odnosi se na „zrnca mudrosti“ koje su moralne vertikale ovih prostora prosipale u tom relativno kratkom periodu. Neki su bili medijski popraćeni, a neki nisu bili te sreće jer su široj javnosti nepoznati ljudi. Ovo su zapisi kakvim ih se sjećam.
- Čovjek bez djece za mene nije čovjek. (široj javnosti nepoznat autor, a ja ga znam samo površno)
- Ajd nemoj zajebavat, ja ne znam ko je prvi imo crnca u momčadi!! (rečenica ukradena iz konteksta dubokoumne rasprave o problematici sve većeg broja crnaca u hrvatskim nogometnim klubovima)
- Za cijelo ovo stanje u državi ja krivim ove starce koji neće u mirovinu, pa mladi nemaju gdje raditi. (stariji gospodin za vrijeme jedne radne akcije u mom susjedstvu)
- Srbe na vrbe („hrvatska kulturna baština“)
- Znate što je problem kod Hrvata. Taj što im se kurac ne digne. Srbi bolje jebu nego Hrvati (kratak isječak iz briljantnog monologa konceptualnog hrvatskog umjetnika čija se postignuća mogu konzumirati i u audio-video zapisu na Youtube servisu) http://www.youtube.com/watch?v=4bVmG6mi5OU
- Ja ne lažem, ja samo ponekad govorim neistine. (Andrija Hebrang; u jednom od facebook komentara opisan kao „elokventan“ i „inteligentan“)
- On laže da ja lažem da je Sanader lagao. (kralj elokventnosti ponovo napada)
- Nema toga naroda, dame i gospodo, koji će se odreći svojih heroja, nema toga naroda koji će se odreći svojih junaka, a naravno da se ni hrvatski narod neće odreći najsjajnijih hrvatskih sinova, a evo ih ovdje na čelu s generalom Bobetkom, svi generali, a i onaj koji nije s nama, a jest, a to je general Mirko Norac. (monologni isječak iz filma Alica u zemlji čudesa)
- Govna HDZ-ovska i govna koja su glasali za njih čak dva puta. ŽIVJELA HRVATSKA - Bog i Hrvati!!!!!! (komentar s Youtube-a)
- Bog i Hrvati. („hrvatska kulturna baština“)
- Nije bitno šta si ako si dobar čovjek, ali svatko treba znati gdje mu je mjesto (Željko Kerum o Srbima u Hrvatskoj, to jest Splitu)
- Sammir nije Damir. (potvrda da su jednostavne poruke najkvalitetnije, autor neobično kvalitetnog gradskog murala ostao je anoniman)
- U-u-u-u-u-u-u-u-u-u-u-u-u (buka koja ponekad dolazi s tribina hrvatskih stadiona a odnosi se na tamnopute nogometaše)
- Za dom spremni. („hrvatska kulturna baština“)
- Evo još jedna pjesma koju su naši djedovi pjevali, i bili ponosni na nju (uvod u vrhunsku vokalno-instrumentalno zadovoljštinu pod imenom Jasenovac i Gradiška stara; još uvijek nedeklariranih autora)
- Ja Ustaša i moj tata bio, Otac sinu zanat ostavio. (ustaški bećarac, još jedna potvrda hrvatske kulturne baštine i tradicije)
Ovo je sve što sam se dosad mogao sjetiti. Nije puno, ali je barem početak. Očekujem da čitatelji nastave niz u komentarima..
komentiraj (0) * ispiši * #
