petak, 17.08.2007.
Area Code 313: Alan D. Oldham aka DJ T-1000 [Generator, Pure Sonik]
Alan D. Oldham aka DJ T-1000 je čovjek s mnogim i različitim talentima, a znaju ga još nazivati i “Detroit Techno’s Renaissance Man”, što također govori o njegovoj veličini. Kao producent uspješno kombinira i pretače svoje životno iskustvo u glazbu što je rijetka sposobnost u svjetu loopova i sampleova. Može se slobodno reći da je on jedan od najtalentiranijih i najpoštovanijih detroitskih techno producenata i dj-a.
Prije nego što je stupio na techno scenu bio je crtač stripova, grafički dizajner i urednik radio emisije "Fast Forward" na lokalnom radiju WDET-FM (1987.), te je studirao na “Wayne State University”. Nakon popularnosti njegovog stripa "Johnny Gambit" (1987.) dobija ponudu od Derrick Maya (starog školskog prijatelja) da napravi par ilustracija za njegov Transmat label, što je ovaj prihvatio i od tada se Oldham sve više počinje zanimati za detroitsku elektronsku scenu.
Sve ga je više preplavljivala strast za lokalnom i internacionalnom elektronskom scenom, što dovodi do toga da je svoju radio emisiju “Fast Forward”, koju je imao na radio WDET, postepeno transformirao iz industriala, jazz-a i rocka u techno. Bila je to tada jedina radio emisija u Detroitu koja je je bila isključivo posvećena house i techno glazbi. Emisija je bila ključna u razvoju techna u Detroitu, a kroz nju Oldham od 1987. do 1992. upoznaje tisuće slušatelja s tom glazbom. Neke prve demo kazete i uratci, relativno nepoznatih umjetnika, su po prvi put u ovoj emisiji puštani u eter. Sada su to već poznati umjetnici: Derrick May, Kevin Saunderson, Juan Atkins, Underground Resistance, Carl Craig, Kenny Larkin, Octave One, Anthony Shakir i Richie Hawtin, a neki od njih su i svoj prvi nastup imali baš u toj emisiji. Također, na gostovanja je dovodio i druge internacionalne izvođače kao što su Moby, Joey Beltram, 808 State, LFO, Front 242 i Nitzer Ebb.
U prijateljevom studiju 1990. godine napokon završava svoj prvi EP. Prodao ga je malom nizozemskom labelu (broj faxa tog labela, ako se ne varam, našao je u kanti za smeće nekog dućana s pločama), a pseudonim za taj projekt bio mu je “Signal to Noise Ratio”. Taj mali, do tada nepoznati, nizozemski label se zvao, a i danas se zove, Djax Records! Nakon tog izdanja šefica labela, Saskia "Miss Djax" Slegers, poziva Oldhama kako bi joj on osmislio cijeli grafički izgled labela. Za Djax Up Beats Record je radio više od sedam godina i bio je mastermind za crteže koji su se nalazili na Djax-Up izdanjima. Petnestak godina poslje njihove prve suradnje taj nekada mali label Djax dominira na nizozemskoj techno sceni, a Oldhamov vizualni trademark i dalje obilježava taj label.
Emisija “Fast Forward” se ugasila 1992. godine, kada je Alan dobio ponudu za world tour 92-93 s Underground Resistance-om (UR dj). Te je godine Jeff Mills napustio Underground Resistance i posvetio se svojoj solo karijeri. Tražeći dj zamjenu za nadolazeću turneju Mad Mike Banks je pozvao Oldhama, koji je bez ikakve probe prihvatio ponudu i tom si je odlukom promjenio život. Napustio je WDET i počeo nastupati uz druge UR assault dj-e, Rolanda i James Penningtona. Ime pod kojim je nastupao bilo je DJ T-1000 (ime je uzeo po tekućem metalnom kiborgu iz filma “Terminator 2”).
“I think it's well-known that I love SF and comics. And if you watch "T2" again it will become apparent why I chose that DJ name.”
Iskustvo iz te njegove prve turneje s Underground Resistance-om je bilo od velikog značaja za njega, što će se i pokazati u njegovom daljnjem razvoju kao glazbenika. Odmah nakon povratka s te vrlo uspješne australske turneje Banks je počeo koristiti mnoge Oldhamove talente. Ovaj puta ga je tražio da stvori label za kojeg bi distribuciju vodio Submerge. Ta distribucija, kojoj je na čelu bio Mike Banks, je nakon par godina dominirala u Detroitu.
Sva ta događanja vezana uz njegovu suradnju s Banksom navode Oldhama da te 1992. godine pokrene svoj vlastiti techno label Generator. Bio je to njegov drugi i najuspješniji pokušaj stvaranja labela. Prvi pokušaj je bio pokretanje labela Technika Records 1989. godine, ali je to ispao kao katastrofalan pokušaj sa samo jednim izdanjem (TEK 001).
“Oh, and if Jeff hadn't left UR in '92, and I hadn't taken his place, there would be no DJ T-1000 today. No Generator, no Pure Sonik, no Tresor, nothing. So I always credit Mills and Mike Banks for getting me started.”
Generator je bio izvorište njegovih ključnih projekata kao što su X-313 ("Interferon," "World Sonik Domination") i TXC-1. Osim njega na Generatoru su još izdavali Woody McBride, Dave Clarke, Marco Passarani i Mind Desing (Japan).
Oldham 1996. zatvara Generator i otvara novi i manji label “Pure Sonik”, a prvo izdanje na njemu je bio dupli vinyl “Pure Sonik Manifesto” (PURE1). Za razliku od Generatora, gdje je predstavljao svoju glazbu, ali i glazbu drugih producenata, na Pure Sonik-u izdaje samo svoju produkciju pod dj/producentskim pseudonimom Dj T-1000. Zvuk labela je surov, grub, stripped-down i minimal, zvuk koji je okrenut djima. Ubrzo nakon toga dolazi do suradnje između njega i berlinskog techno labela Tresor Records-a 1997. godine. Prvi plod te suradnje je bio njegov debi nastup u istoimenome klubu, te EP “Jetset Lovelife” (tresor87) kojeg je objavio pod pseudonimom Dj T-1000. Na dotičnom labelu 1999. godine izdaje i svoj prvi album pod nazivom “Progress” (tre128.).
Album “Progress” je kombinacija hard, dark i nesvakidašnjeg melankoličnog techna, koji podsjeća na neke uratke Carl Craiga ili Underground Resistancea iz ranih devedesetih, kao i na njegove ranije uratke. Mješavina je atmosferičnog techna (Marina, Progress, Locomia) i malo tvrđeg techna (Supernatural (Bangin'), Push, Pure Code…).
Uskoro je zabilježio jako uspješni nastup u Tresoru, koji je trajao četri i pol sata i prenosio se uživo preko interneta. Iste je godine za Pure Sonik, pod pseudonimom Dj-T1000, izdao CD/2x12” “A Pure Sonik Evenin” (PURE10). Nakon toga izdaje “Codes and Structures Vol.1.” (PURE11), a ubrzo potom i “Codes and Structures Vol.2.” (PURE12), također na Pure Sonik-u.
Počeo je nastupati širom svijeta s reputacijom jednog od najboljih Detroit dj-a što je i dokazivao tim svojim nastupima i mixanim kompilacijama. Kao DJ T-1000 izdaje mix album Supercollider (Generator label retrospektiva) i Live Sabotage: Live in Belgium na kojim pokazuje svoju genijalnost mixanja.
“Neutra” (PURE17) mu je treći album i izdan je 2002. godine, neki kažu da je to njegov najbolji album do tada. Album je mješavina puno zvukova, od bangin techna (Neutra, Karma 2), do electra (Elektroberlin), preko ambijenta (Cold Sleep), do njegovog prvog drum-and-bass eksperimenta (The Five Fighting Styles of the Four Elements). Stvar “Bout To Bang It” oživljava rane dane Pure Sonik-a; hard i u jednu ruku minimalistička i odlična za umiksavanje. Sve u svemu jako dobar album jako dobrog producenta.
Izdavao je još za Djax-Up-Beats, Matrix i Communique, te je radio remixe za Terry Lee Browna, Jr. i the Punishera.
Kao što sam već rekao, osim svog umjetničkog rada vezanog uz glazbu, Alan D. Oldham je tvorac/crtač kultnih serija stripova, "Johnny Gambit" i “The Sexy Adventures Of Orietta St. Cloud”. Njegov umjetnički rad za legendarni nizozemski techno label Djax Records ima globalni kultni status. Ploče na kojima su njegovi crteži imaju veliku kolekcionarsku vrijednost, te dostižu velike cijene na eBay-u. Crtao je strip “Danger Girl” za Muzik (UK), omot za album “Beyond the third Wave” Astralwerks-a i omot za svoju debi retrospektivu “Detroit’s Cement Space Gallery”. Osim za gore navedene projekte crtao je i za New Religion (UK), Theory (UK), Plus 8 (CAN), !K7! (GER), Gold Und Liebe (GER), Transmat (USA) itd….
Oldhamov umjetnički rad je također bio prikazan i u knjigama: "Techno", "Localizer 1.0", "Djax Records: The Power of the Underground" i "Techno Disc Guide" (Japan). Otvorio je svoj art shop Cafeshops.com, prvi online shop koji je u potpunosti posvećen umjetničkom radu Alan Oldhama.
Spomenuo bih još njegovu knjigu stripova u boji, “The Sexy Adventures Of Orietta St. Cloud” za koju je izdan soudtrack cd na Pure Sonik-u (PURE13) 2001. godine. Pod inspiracijom same knjige, stvari za taj cd su radili Jeff Mills, The Advent, Stewart Walker, Bryan Zentz, Marco Passarani, Terrence Dixon, Plastikman i Alan Oldham. Budući da Plastikman zbog svojih obaveza nije mogao za ovu prigodu napraviti posve novu stvar onda je ustupio jednu svoju staru stvar “PKamb” koja do tad nije bila objavljena na cd-u.
“This Is World Sonik Domination”
Web:
http://www.puresonikrecords.net
http://www.alanoldham.com
http://digitalsweatshop.blogspot.com
Diskografija: Alan Oldham, DJ T-1000, X-313, Signal To Noise Ratio, Hardsignal
Intervjui:
Interview: Alan Oldham 24 October, 2005 by koma (jacbri.com)
Tresor - Interview with Alan Oldham
T-1000 vs. T-1000 - What happens when Alan Oldham takes on Robert Patrick?
----> Alan D. Oldham live sets <----