..priča..
(priča prva)
...Vitez, koji jednom davno preko noći ostao zatečen
bez Kraljevstva, bez Djeve, bez Zdenca i Stola
polomljenoga mača u urušenom Zamku...
...samo je štit ostao u Spomen na slavne dane,
i odlučio je vojevati njime, ili se vratit na njemu...
...na štitu devetokraka Kruna imenom svih bojišta nosi,
osam šarenih traka za jednu ranu svaka,
SeDaM dubokih brazda kao Opomena na najTeže dane,
šest slovnih Znamena Voljenu da ne pusti Zaboravu,
pet kocki u Oba smjera poslagane križnim slijedom,
četri plava traga za velike Rijeke i More sinje,
tri lavlje glave nek' upamte Gospodare,
dvije boje u grbu
i samo jedno ime sa nutarnje strane...
...ime nije njegovo,
ime poznato od Davnih stoljeća,
prenašano pokoljenjima i naraštajima...
...vratio se na ramenu s glavom,
po tko zna koji puta krenuvši "od početka"...
...mač okalio na netom obnovljenom Žaru,
u korice ga pospremio za Nasljedika...
...ni temelje nije štedio, svaki kamen pomno pretresao,
u Šumi birao najZdravija stabla, gredama utvrdio zidove oko Ognja...
...krovište Svodom prekri', na prozore kračune stavi'
a Vrata čvrsta svima bijahu otvorena širom...
...Utvrda mala na Proplanku već izDaleka
namjerniku se ukazivala za Sunčanih dana...
...ogromni kameni Stol sa Drvenom plohom,
dojam je odavao kako nedostaje ono najbitnije...
...devet godina tražio savršenstvo,
što je Vrijeme više odmicalo kriterije je skračivao...
...slučaj ga naveo Putem velegradskim, i tad ugleda Oči...
...Oči kao nijedne druge slične, tako bistre i pametne,
u hipu bi mogao Tugu u njima utopiti,
a tren kasnije veseli Zraci iz njih izbijaše...
...Oči koje prate glas govora, Oči što pamte svaki pokret,
i u mukloj tišini su zborile, a u buci i galami njega pratile...
...kosa duga plava prkosila Vjetru, ruke nježne zacjeljivale rane,
a ni haljetak nije mogao skriti skladnu građu ponosnice...
...kraja nije bilo njenim vrlinama, uhvatila ga panika...
...ma koliko mila, bila je Gorska vila,
nije imala krila, iza SeDaM Gora se skrila...
..."to je nemoguće, ovo mora biti san"...
...no i snovi se kadkad ostvare, to znaju oni što vjeruju u bajke,
koliko god ponovno pokušao proGledati, Ona je opet bila Tu...
...spoznavši čudne sudbinske puteve, tražio je komadić Srca
za buduće Vrijeme, pritom ostavivši u zalog cijelo svoje...
...i kao svaka priča da ne završi skoro,
postavila mu Zagonetku da riješi je umno,
izazov teški cjelovito položiti mora,
dokazati dostojno da Spreman je za Veroniku...
(svetim se imenom nazvala)
...pred njim se otvorilo polje bojno,
pobijedu joj treba pred noge položiti,
bez mača, oklopa i štita,
a protiv samoga Sebe se boriti...
...na poljani duše dvije, jedna u Gledištu, druga na Stratištu...
...prvim zamahom posrnuo je jako,
udarac u Srce može bolit' tako,
no svaka će rana zacijelit'
kad se ima koga volit'...
...proplankom odjekivahu Glasom gromkim,
smjenjivala sa Svjetlost i Tama,
i samo se na tren prekinu uzdahom,
što s njenih ili njegovih usana...
...boj će trajati do sudnjega dana,
no kliznula je kap nasmijana,
Vitez pred vilu Gorsku klekne,
nova joj suza sa lica potekne...
...čudna se priča tu ne završava,
jer Vitez je prvi poraz doživio,
ponosno sa Veronikom ostao,
a pobjedu u život odnio...
SeDmA & posrnuo…
|
