…Vjerujem li…?
…bilo je to vrijeme očaja i prijezira
rekoh Njemu da ne može tako dalje…
…kazaljke sata stale su u polNoć
i zatajila je privržena Poniznost…
…rekoh Njemu:
dosta Si me gazio,
previše puta povrijedio,
nePravedno optužio,
a ništa nisam saGriješio…
…oduzimam Ti mogučnost,
uskračujem Ti pravo,
lišavam Te dužnosti,
oneMogučavam Ti izbor,
i vrati mi moj život,
ili Si ga uzmi k'Sebi...
…nakon toga, dugotrajna Tišina…
…Godine koje nismo razgovarali hinile su kao stoLjeća,
no nikada nisi napustio svoje mjesto mom srcu,
iako u Tvom Domu više se nisam osijećao "dobrodošlim"…
…ljeta gospodnjega 2009-te
muk SeDaMnaestoSrpanjske noći
prekinuo je poznat zvonki zvuk,
milozvučan rekao bi, potaknut ishitrenim poljupcem
na trgu markovom, u popodnevim satima…
…pokrenulo se Vrijeme od proteklog dana,
velika kazaljka je brzo odmicala maloj,
i Ona je polako ali sigurno popunjavala sve praznine…
…pitanje staro koliko i ljudski rod
najstarije je od svih pitanja:
postoji li Bog ili ne…?
…nek' mi sudi tko se usudi,
nek' me kune i nek me pljune,
nek' me grdi i baci kamen,
samo nek' bude precizan…
…no ja Vjerujem,
Vjerujem i Njemu i Njoj,
nadajući se da Dan Sumnje daleko je iza mene…
…Vjerujem Njemu nadajući se da me neće vratit
natrag na iskušenja i prolaznost,
Vjerujem Njoj ne htijući ponovno doticati igru Sudbine…
posrnuo…
|
