Poslovna inteligencija

< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Svibanj 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Poslovna inteligencija d.o.o.
Blog Poslovne inteligencije - teme vezane za analitičke sustave, poslovnu inteligenciju, skladišta podataka, planiranje, konsolidaciju, upravljanje matičnim podacima i sve ostalo...

Linkovi
PI @ Fejs
Facebook profil Poslovne inteligencije

Blog.hr
Blog servis

Mreža
Poslovni IT mjesečnik

Brojač:


30.01.2013., srijeda

Kreativni red

Piše: Dražen Oreščanin

Nastavno na prethodnu kolumnu o tri zlatna pravila, danas ćemo obraditi temu koju obično nazivam kreativni red. Sigurno ste čuli za izraz kreativni nered, koji se često koristi, posebno u umjetničkim krugovima, gdje simbolizira neku ultimativnu mentalnu razbarušenost, zbog koje veliki, kreativni i maštoviti umovi ne mogu biti uredni i organizirani. Osim legendarnog albuma Dine Dvornika, u Hrvatskoj postoji nekoliko udruga, web-sajtova i blogova, pretežno vezanih za glazbenu i likovnu umjetnost, koji se diče tim nazivom. Taj kreativni nered vjerojatno pretpostavlja da je Salvador Dali imao razbacane kičice i palete po cijeloj hacijendi, a sudoper Paola Coelha je pun prljavog suđa od prošlotjednih obroka...

Kreativnost, što je to?

Prema definiciji, kreativnost je poticaj bilo kojem činu stvaranja. To je temeljni ljudski poriv i razlika ljudske i umjetne inteligencije. Vrlo često se informatičari smatraju vrlo kreativnim osobama, a informatičke tvrtke vrlo kreativnim okruženjima. Sigurno ste vidjeli puno tekstova o tome kako su uređeni uredi uredi Googlea i Facebooka, kako ekipa razvaljuje flipere, pingač i uživa u poslu. Možda se to čini na prvi pogled kao kreativni nered, ali to je u biti kreativni red, jer svatko od zaposlenika ima zadatak koji je mjerljiv, koji ima rokove i koji će netko organizacijski nadređen ocijeniti i evaluirati.

Postoji vrlo bitna razlika u složenosti kopanja rupe ili fotokopiranja hrpe papira u odnosu na osmišljavanje složenih poslovnih rješenja, aplikacija i sučelja. Za prvopomenute poslove nije potreban visok nivo inteligencije i kreativnosti, dok je za potonji potrebni nivo vrlo visok. Osoba visoke inteligencije i kreativnosti ima drugačije životne ciljeve i zahtjeve, a ponekad joj se bazični zadaci poput skupljanja razbacanih stvari i pranja suđa čine nepotrebni. Zaista, vrlo su rijetki ljudi koji su po prirodi izuzetno kreativni i skloni redu.

Veća tvrtka u kojoj bi se nalazili samo kreativci vjerojatno ne bi imala neke šanse i budućnosti na tržištu, bez komponente reda za koju bi se organizacija sustavno brinula. Uostalom, netko se treba brinuti za ugovaranje posla, poštivanje rokova, kvalitetu isporuka i financije.

Kreativni informatičar

Također je bitno pitanje što je definicija kreativnosti u informatičkoj struci. Malo sam zaguglao i naravno da na hrvatskom nema nikakvih tekstova na tu temu, ali na engleskom se može naći dobrih znanstvenih tekstova, od kojih bih preporučio ovaj link

Ukratko, kreativnost informatičara počiva na korištenju analogije kao metode za rješavanje problema, problemi se ponekad rješavaju fokusirano a ponekad inspirativno. Kreativnost informatičara je strukturirana i počiva na analitičnosti, a analitičnost počiva na redu. Informatički sustavi su uvijek logično organizirani i dobro uređeni, iako su bazirani na kreativnim rješenjima. Kreativni informatičar i kreativni umjetnik su kreativni na vrlo različite načine.

Nema ne znam, neću i ne mogu

Jedno od pravila koje je također primjenjivo u informatici je pravilo koje je bilo vrlo popularno u nekadašnjoj JNA – Nema ne znam, neću i ne mogu. Za pravog vojnika nema zadatka koji ne može izvršiti. Analogno (obratite pažnju na kreativno informatičarsko korištenje analogije) za pravog informatičara nema problema koji ne može riješiti. Najmoćnije oružje informatičara je analitičnost i želja da se suoči s novim izazovima.

Kod mladog informatičara kreativnost i analitičnost razvijate na način da mu date zadatak koji je malo složeniji i teži ili drugačiji od nečeg što je već radio. Mi smo svi na fakultetu utrenirani da razmišljamo analitično i na taj način proširujemo i produbljujemo znanje i to nam je usađeno u ponašanje, gotovo kao refleks. Ako se mladi kolega zadatku razveseli, te ga riješi brzo i kvalitetno, znači da je potencijal dobar i da ste na dobrom putu. Ako vas dočeka odgovor Ja to nisam nikad radio, može li mi netko pokazati ili još gori Nisam bio na tečaju za to – uzalud vam trud svirači...

Postoji i vrlo rijedak primjer ljudi koji imaju loše usmjerenu analitičnost. Dakle, netko dobije problem kojem treba naći uzrok i riješiti ga, te problemu pristupi s veseljem i entuzijazmom. Njegova analiza ne rezultira nalaženjem uzroka i rješavanjem problema, nego nalaženjem deset više ili manje nepovezanih stvari koje mogu biti manifestacija nekog drugog problema. O tim stvarima detaljno lamentira u dugim mailovima upućenim na široki krug primatelja, koji su obično potpuno nečitljivi. Umjesto jedne jedinice vremena koju bi utrošio na rješavanje problema, utroši svojih pet jedinica vremena na big picture, te još nešto tuđeg dragocjenog vremena na probijanje kroz njegove halucinacije. Takve ljude treba držati podalje od problema, te im davati jednostavnije i repetitivne zadatke, ako ih već imate u timu.

Kreativni red, konačno...

Siguran sam da je iz dosadašnjeg teksta više-manje jasno što podrazumijeva koncept kreativnog reda – omogućiti strukturiranu organizaciju koja potiče kreativnost i stvaranje nove vrijednosti u uređenom i definiranom okruženju. Kreativni informatičari rade kreativan posao na kreativnim projektima gdje je potrebno naći kreativna rješenja za klijente koji cijene kreativnost.

Vjerujemo da je Poslovna inteligencija upravo takva organizacija, budući da sustavno radimo na razvoju kreativnosti i uređenosti procesa. Kreativnost jedna od naših šest korporativnih vrijednosti, a naši rezultati govore o našoj uspješnosti.

- 17:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.01.2013., ponedjeljak

Tri zlatna pravila

Piše: Dražen Oreščanin

Postoji hrpa knjiga i tekstova tipa „Sedam navika uspješnih ljudi“ koje poučavaju ljude kako da budu sretni i uspješni, vjerojatno to vuče korijen iz deset zapovijedi i sedam smrtnih grijeha... Ja moram priznati da nikada nisam pročitao nijednu od tih knjiga. Ipak, neki ljudi kažu da sam u poslu relativno uspješan, a osobno se osjećam kao vrlo sretna osoba. Pokušao sam malo razmisliti o tome što ja to radim i kako to radim, te zašto me to što radim čini sretnim. U biti, većina stvari koje radim i odluka koje donosim se svodi na poštivanje tri temeljna životna pravila, koja sam specijano za ovu priliku nazvao zlatnim pravilima.

Prvo pravilo: Win – win – win!

Možda će netko pomisliti da ovo pravilo znači da se uvijek u životu mora pobjeđivati, ali riječ je o nečemu zapravo potpuno suprotnom – potrebno je pronaći rješenje i stvoriti situaciju koja donosi dobitak svim uključenim stranama. Vrlo često u našem poslu ima više od dvije strane koje imaju različite interese. Uzmimo kao primjer neki projekt implementacije analitičkog sustava za velikog korisnika. Korisnik ima interes dobiti kvalitetan sustav u predviđenom roku i budžetu. Mi kao tvrtka imamo interes da korisnik bude zadovoljan. Konzultanti koji rade na projektu imaju interes da rade posao koji im je izazovan, da uče i napreduju. Članovi tima korisnika imaju interes da im budući sustav pomogne u poslu itd. U opisanom slučaju sve je savršeno, ali u realnom životu interesi su vrlo često kontradiktorni i moraju se pomiriti.

Prmarno gledanje čovjeka na neki problem je uvijek subjektivno i nije lako biti objektivan i nepristran. Nitko od nas ne može biti biti apsolutno objektivan, ali to je nešto čemu trebamo težiti kako bismo shvatili interese svih strana i našli rješenje koje svakome donosi dobitak. Treba pokušati razmišljati kao druga, treća ili četvrta strana i stvari sagledati iz njihovog ugla, kako bismo razumjeli potrebe sviju.

Ovdje svakako treba napomenuti da se ovo odnosi isključivo na legalne i legitimne potrebe i interese u kojima se intreresi organizacije i njenih zaposlenika poklapaju. Primjerice, ako neka osoba u nekoj organizaciji koja je obveznik javne nabave ima svoj interes s određenim brojem nula da preferira određenog dobavljača pa shodno tome namješta natječaj, to nikako nije legalan interes nego kazneno djelo zbog kojeg tu osobu treba prijaviti i kazniti.

Kada smo osnivali Poslovnu inteligenciju, bila su dva razloga zbog kojeg smo to napravili. Prvi je da smo htjeli drugima biti konzultanti kakve smo sebi uvijek željeli dok smo radili u velikim firmama, ali ih nikad nismo mogli naći. Drugi je da smo htjeli biti tvrtka u kojoj će profesionalci u ovom području moći raditi na kvalitetnim projektima i ne trošiti vrijeme na stvari koje ne donose vrijednost. Win-win-win pravilo je utkano u samu srž razloga postojanja tvrtke.

Drugo pravilo: Ljudi se drže za riječ, a volovi za rogove

Etično ponašanje i temeljne ljudske vrijednosti su na žalost već godinama u velikoj defanzivi i nisu baš na cijeni. Neovisno o tome, smatram da je svatko odgovoran za svoje postupke i da svatko treba postupati prema vlastitoj savjesti. Moja savjest mi govori da uvijek u svim odnosima trebam biti iskren i pošten, držati se onoga što obećam i nikada do cilja ne stizati prevarom ili zlonamjernim iskorištavanjem tuđeg rada i znanja.

U poslovanju se odnosi među stranama reguliraju ugovorima, ali temelj svakog odnosa je povjerenje. Povjerenje nije bezuvjetno kao majčinska ljubav, povjerenje se mora zaslužiti. Povjerenje se dugo stiče, a brzo gubi.

Razlog zbog kojih naši korisnici rade s nama je upravo to povjerenje da ćemo mi riješiti poslovne probleme za koje su nas angažirali da ih riješimo. To povjerenje gradimo dugo i temelji se upravo na iskrenosti, poštenju i održanim obećanjima. Naravno, povjerenje je obostrano i mi u naše dugogodišnje korisnike imamo povjerenje i puno puta odrađujemo neki posao na riječ, bez ugovora ili narudžbe, znajući da će posao biti valoriziran.

Ponekad se neke stvari ne naprave najbolje i treba iskreno komunicirati razloge i rezultate, kako bismo sljedeći puta napravili bolje. Ponekad korisniku moramo reći stvari koje mu možda ne odgovaraju ili koje ne želi čuti, ali mu to moramo reći za njegovo dobro. Možda ćemo zbog ovog stava u nekim slučajevima imati manje posla i zaraditi manje novaca, ali znamo da smo napravili naš posao najbolje što smo mogli u najboljem interesu našeg korisnika i naša savjest će biti mirna.

Treće pravilo: Postoje dva načina da posao bude napravljen

Jedan je način da posao napravim ja, a drugi je način da posao napravi netko drugi. Možda se ovo na prvi pogled čini kao neka forwarduša u kojoj se odgovornost prebacuje na sljedećeg u hijerarhiji, ali ustvari je smisao upravo suprotan. Cilj je da posao bude raspoređen prema znanjima i mogućnostima, a ne da netko bude usko grlo i da se zadaci gomilaju jer ih samo jedna osoba može riješiti.

Dati nekome zadatak, a ne dati mu oruđe s kojim će zadatak riješiti je najveća pogreška. Da bi netko mogao obaviti zadatak, mora imati u našem slučaju znanje i iskustvo, koje ne dolazi samo od sebe. To znanje najčešće netko treba podijeliti i prenijeti, te na taj način svom suradniku omogućiti da odradi zadatak.

Upravo činjenica da smo od tvrtke u kojoj je bilo dvoje ljudi koji su imali u svojim glavama neko znanje postali tvrtka od 80 ljudi od kojih svatko ima neko znanje, govori da smo u tom dijeljenju znanja bili prilično uspješni. Dijeljenje znanja je dvosmjerni proces koji se sastoji od predavanja znanja i primanja znanja – onaj koji prima znanje mora imati želju za učenjem i analitičnost, kako bi naučio rješavati probleme. Onaj koji ne uključuje mozak i ne zna razmišljati, nikada neče naučiti.

Dakle, ako neki posao mogu delegirati nekome drugome i biti siguran da će taj posao biti napravljen onoliko dobro kako bih ga i sam napravio ili bolje, znači da sam ja svoj posao napravio.

Ovo pravilo ima jedan bitan dodatak – posao se neće napraviti sam od sebe. Odugovlačenje, izbjegavanje ili čekanje da se desi nešto što će eventualno dovesti do toga da se nešto ne mora napraviti nikada neće donijeti ništa dobroga. Ako nešto na znate, ne možete ili ne namjeravate napraviti, najbolje je odmah reći da neće biti napravljeno.

- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #