30.11.2012., petak
Uhljebljenje
Piše: Dražen Oreščanin
Uhljebljenje, uhljebiti i uhljeb su krasne hrvatske riječi koje se u zadnje vrijeme sve više koriste. Nisam na webu našao neku rječničku definiciju, ali vjerujem da svi znate značenje ovih izraza – postaviti na neku stvarnu ili izmišljenu poziciju osobu koja nema stručne i profesionalne kvalifikacije, nego se na to mjesto postavlja zbog stranačke pripadnosti ili podobnosti.
Uhljebljivanje je dobro poznata i stara tradicija koju sve hrvatske vladajuće garniture dobro primjenjuju na svim razinama, od stvaranja raznih nepotrebnih agencija za istraživanje ruda i gubljenje vremena, preko organizacije lokalne uprave i gomile nepotrebnih gradova i općina, do mjesta članova uprava, savjetnika i članova nadzornih odbora u javnim i državnim tvrtkama. Za uhljebljenje u redu stoje stranački aduti, od „bitnih“ članova izvršnih odbora i šefova regionalnih ogranaka do minornih lokalnih pijuna. Formalizacija uhljebljivanja se radi kroz službeni natječaj u kojem se traži neka minimalna stručna sprema i uvjeti, pa se kandidat kojeg se unaprijed želi izabrati na to mjesto i legalno može na to mjesto zaposliti.
Poznati su mnogi slučajevi takvih uhljebljivanja. Iz doba HDZ-ove Vlade ponajviše se ističe slučaj Rade Buljubašića koji je HEP u kojem je bio zaposlen zaobilazio u širokom luku, pa još razni slučajevi iz HAC-a, od kojih je dosta završilo sa sudskim epilogom.
Kukuriku koalicija je od početka predizborne kampanje čvrsto izražavala svoje stavove o visokom moralu, nepotkupljivosti i požrtvovnom radu u interesu Hrvatske i na tim obećanjima je dobila izbore. Uskoro su uslijedile i razne afere s uhljebljivanjima – nepravomoćno osuđeni Srećko Ferenčak predložen u neki nadzorni odbor, ostavka Ministrice Holy zbog intervencije mailom u interesu neke tajnice u HŽ-u i mnogi slični slučajevi.
Ono što je zanimljivo, sličnih imenovanja koja izazivaju najblaže rečeno čuđenje, ima i u državnim tvrtkama koje se bave informacijskim tehnologijama. Vlada RH je na zatvorenoj sjednici 15.11. imenovala Lovru Mateša članom Uprave APIS-IT-a. Prema vijesti objavljenoj na portalu rep.hr, g. Mateš ima 36 godina i „ima diplomu grafičkog fakulteta na kojem je 2006. godine upisao doktorski studij. Član je SDP-a, a njegov posljednji posao bio je onaj voditelja web tima ZGH i člana tima za marketing i prodaju naselja Sopnica Jelkovec. Toj poziciji prethodili su razni drugi poslovi, pri čemu su posljednja tri pozicija koordinatora poslova u Službama za korporativne komunikacije, odnose s javnošću i ljudskim resursima u Direkciji Zagrebačkog holdinga, pozicija stručnog savjetnika u proizvodnji hrane za riblju mlađ poduzeća Imkos iz BiH i pozicija dizajnera na Zagrebačkom velesajmu.“
APIS-IT je državna tvrtka koja se bavi razvojem softvera uglavnom za državnu upravu (poreznu upravu i carinu između ostalih) i grad Zagreb, formalni i pravni slijednik nekadašnjeg GZAOP-a. Ukupni prihodi tvrtke su prošle godine bili oko 230 milijuna kuna, od toga velika većina od javne uprave. APIS-IT zapošljava preko 400 stručnjaka. Na stranicama APIS IT-a može se pročitati da su „Kompetentni, visokoobrazovani, odgovorni stručnjaci dragocijen su kapital i bogatstvo APIS IT-a, a njihovo znanje najvrednija prednost na sve zahtjevnijem tržištu. Brižljiv izbor, kontinuirano cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje zaposlenika bitna su sastavnica u planu i postizanju tržišne konkurentnosti i ključ su poslovnog napretka.“
Dakle, Vlada RH za člana Uprave tvrtke koja razvija i održava ključne informacijske sustave institucija RH i koja se ponosi svojim kompetentnim i odgovornim stručnjacima u tom području, postavlja tridesetšestogodišnjeg člana SDP-a, grafičara po struci i s iskustvom u web timu ZGH i u proizvodnji hrane za riblju mlađ.
Ja kolegu Mateša ne poznam osobno i moguće je da je on izuzetan IT menadžer i vrhunski profesionalac koji razvaljuje problematiku aplikacijskih platformi za javnu upravu. Nije mu za zamjeriti što se kandidirao za mjesto u Upravi, ali upitan je kriterij onih koji su ga imenovali. Ono što sigurno mogu reći je da kada bih ja dobio njegov životopis s njegovim referencama i iskustvom, kada bi se on u nekom paralelnom svemiru slučajno javio na poziciju konzultanta ili suradnika u Poslovnoj inteligenciji, najvjerojatnije ne bi bio niti pozvan na prvi krug razgovora. U svakom natječaju koji raspišemo dobijemo minimalno trideset životopisa od ljudi koji su u raznim područjima IT-a neuporedivo educiraniji i iskusniji od njega, a također su u potrazi za poslom.
Očigledno su kriteriji za zapošljavanje koje imaju jedan prosječni IT poduzetnik i Vlada RH bitno različiti. Ne tvrdim ili insinuiram da se radi o klasičnom slučaju uhljebljivanja, ali u svakom slučaju je primjer vrlo indikativan. Ono što je u ovom slučaju potencijalno velika opasnost je činjenica da se u upravu vrlo ozbiljne tvrtka s vrlo ozbiljnim poslovima i prihodima postavlja osoba čije kvalifikacije za taj posao su u najmanju ruku upitne, te takav potez potencijalno može dugoročno prouzročiti puno problema.
|
- 18:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.11.2012., ponedjeljak
Aj' bok Miki
Piše: Dražen Oreščanin
Preneseno iz magazina Mreža, 10/2012
Prije nekoliko tjedana u Inbox mi je stigla e-mail poruka subjekta iz naslova. Frendica i draga suradnica iz IBM-a Hrvatska pakira kofere, odlazi raditi u Dubai i poziva na oproštajni tulum. Uz kavicu pomalo pričamo, ideja o potencijalnom povratku jednog dana je vrlo maglovita. Još jedna kvalitetna osoba u našoj IT industriji manje...
Uključio sam matemetički koprocesor, pa sam pokušao prebrojati koliko je kolega iz branše diglo sidro i zaputilo se u bijeli svijet u zadnjih godinu dana. Rezultat je bio gotovo katastrofalan – jedna naša kolegica iz firme je otišla u Australiju, konzultant iz Microsofta u Austriju, developer iz jedne od vodećih banaka na Maltu... Informatičari s višegodišnjim iskustvom, cijenjeni u struci, sa sigurnim poslom. U jednom trenutku su zaključili da život ovdje više nema smisla, ne zbog sebe, nego zbog budućnosti svojih obitelji, ne vide neki boljitak i suvislo okruženje vjerojatno slijedećih dvadeset ili dvjesto godina. Još nekolicina ljudi koje godinama znam iz IT industrije je vrlo blizu odlasku – Skandinavija, Njemačka, Novi Zeland i Kanada druge su potencijalne destinacije.
Ako su obiteljski ljudi u kasnim tridesetim ili ranim četrdesetim, koji su ovdje preživjeli sve i svašta zadnjih dvadeset godina, spremni na takve radikalne promjene, apsurdno je računati da će neki značajniji postotak mladih diplomiranih stručnjaka svoju osobnu i profesionalnu budućnost vezati za Hrvatsku. Da bismo mlade inženjere zadržali, moramo im nešto ponuditi – industrija kao skup poslodavaca treba osigurati kvalitetan posao i pristojnu plaću, a država treba osigurati prosperitetno životno okruženje, što uključuje zdravstvenu zaštitu, školski sustav, prometnu infrastrukturu, povoljno kreditiranje. Naravno, na spomen onoga što nam svima država omogućava svi se slatko nasmijaše, ali haj'mo pogledati što to hrvatska IT industrija može ponuditi mladom informatičaru. Kao pomoćnu literaturu sam uzeo prilog jednog poslovnog magazina o 1000 tvrtki koje su kreirale najveću novostvorenu vrijednost u 2011. godini (novostvorena vrijednost je zbroj profita i brutto plaća).
Ako pogledamo ukupne podatke po granama industrije, Računalne i podatkovne usluge se od 55 industrija na listi nalaze na katastrofalnom 23. mjestu s 1,4% od ukupne novostvorene vrijednosti u Hrvatskoj. Zemlja znanja? Mo'š mislit. Ukupno je rezultat ipak nešto bolji, jer na listi ima određenih, možemo ih nazvati, budalaština – primjerice Combis, S&T, Comping i Libusoft se ne nalaze u računalnoj grani, nego se nalaze u grani Ostala veleprodaja. Dodajmo nekih 0,3% i evo nas na podjednako lošem 20. mjestu. Ali avaj, u našu granu spadaju i ISP Card i MBU kao čiste podatkovne usluge, mStart kao interni IT Agrokora i APIS IT kao interni IT državne uprave! Strogo gledano, te tvrtke spadaju k ostalima, ali nemaju komponentu tržišnog ponašanja, budući da im je tržište garantirano unutar grupacije u kojoj posluju, odnosno u slučaju APIS-a unutar države u kojoj posluju.
Dakle, unutar mršavog hrvatskog gospodarstva je jednako mršava ili čak još mršavija IT industrija. Dvije najveće autohtone hrvatske privatne IT tvrtke koje se bave razvojem i implementacijom softverskih rješenja, IN2 i King ICT, nalaze se po novostvorenoj vrijednosti iza 200. pozicije, s oko sedam milijuna Eura godišnje. Combis je po novostvorenoj vrijednosti nešto bolji, ali sada je ipak u vlasništu Deutsche Telekom grupe... Prihodi po zaposlenom u te tri tvrtke ne prelaze 60 tisuća Eura godišnje, a prosječna bruto plaća je oko 25 do 30 tisuća Eura godišnje. Nije nešto, a nije bolje ni u većini drugih tvrtki, u nekima su čak prihodi po zaposlenom i prosječne plaće i niže.
No, ipak postoji jedan segment unutar naše industrije koji odskače, a u njemu su Oracle, IBM, Microsoft, HP i Cisco. Pretpostavljam da se može primijetiti da je riječ o nehrvatskim privatnim tvrtkama. U toj grupi tvrtki se prosječne godišnje plaće kreću između 60 i 80 tisuća Eura, a godišnji prihodi po zaposleniku su između 150 i 280 tisuća Eura. Većina tih prihoda dolazi od prodaje hardvera i softvera (i u manjem dijelu usluga) navedenih tvrtki krajnjim korisnicima u Hrvatskoj. Nula proizvodnje i izvoza, samo uvezi i prodaj, kao i bilo koji drugi uvoz, bilo da se radi o televizorima, paprikama, junetini kojoj je prošao rok trajanja ili Mercedesu. Ono što neku industriju i državu općenito čini uspješnom su proizvodnja i izvoz, a ne potrošnja i uvoz. Vjerojatno bi bilo ispravnije navedene tvrtke voditi u grani Ostala veleprodaja...
Mladi stručnjak ima najbolju financijsku perspektivu ako se zaposli u nekom od svjetskih divova, kao stručnjak za prodaju ili tehnički presales. Mali domaći dobavljači nisu konkurentni, jer uz prihode koje mogu ostvariti od usluga i proizvoda koje ugovore s korisnicima nisu u mogućnosti plaćati zaposlenicima 50 ili više tisuća Eura prosječne brutto plaće godišnje, koliko god oni bili pametni, sposobni i vrijedni.
Jedini izlaz našoj industriji je izvoz. Postoje dobri primjeri zrelih tvrtki koje su uglavnom orijentirane izvozu softvera i usluga na zapadna tržišta, gdje smo i cijenom i kvalitetom konkurentni. Uglavnom se radi o nišama gdje se tvrtka koja godišnje ostvaruje nekoliko milijuna Eura prihoda niti ne primijeti. Dašak svježeg razmišljanja donose i zanimljivi start-upovi, koliko god bila nakaradna medijska euforija koja prati dolazak potencijalnih investitora. Svaki dobar primjer koji rezultira uspješnom tvrtkom, biti će neko svjetlo na kraju tunela za slijedeću ekipu geekova koja će pokušati realizirati dobru ideju.
Kriza je već u hrvatskoj IT industriji uzela veliki danak. Tu ne računam razne Vemile i HG Spotove koji ne spadaju u računalne usluge nego u maloprodaju. Mnoge IT tvrtke srednje veličine u se u zadnjih nekoliko godina prepolovile po prihodima, a neke i potpuno nestale. Možemo očekivati i još sličnih slučajeva u slijedećih nekoliko godina, teret krize je jednostavno pretežak, a mnogi se s njim ne mogu nositi.
Kvalitetnih poslova koji mogu zadovoljiti ambiciozne mlade profesionalce s aspekta stručnog napredovanja i s aspekta primanja u Hrvatskoj jednostavno ima sve manje. I zato naši kvalitetni informatičari odlaze u svijet. Ostaje samo nekoliko marginalnih sub-kulturnih skupina – oni koji su negdje dobro uhljebljeni iznad vlastitih mogućnosti i nemaju potrebu otići, oni koji iz nekog razloga ne žele otići i oni koji iz objektvnih razloga vlastite limitiranosti ne mogu otići. Volio bih vidjeti neki izlaz ili indikaciju da će biti bolje, ponekad mi se čini da je sve što radimo tek borba za goli život.
|
- 09:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
14.11.2012., srijeda
Dojmovi iz Zuricha s DW2012 konferencije
Piše: Dražen Oreščanin
U zadnje dvije godine smo se pretežno fokusirali na širenje na tržišta EU i Švicarske, bilo kroz Near shoring model ili kroz direktne aktivnosti na pojedinim tržištima. Sredinom ove godine smo prebrojali države u kojima imamo korisnike i u kojima smo odradili projekte – radi se o preko 150 projekata za više od 70 različitih korisnika u 14 država Europe. Mogli bismo zaista reći da smo prerasli hrvatske i regionalne okvire i da polako postajemo europska tvrtka.
Ove godine odlučili smo biti sponzori DW2012 konferencije u Zurichu, koju organizira The Data Warehousing Institute (TDWI), vodeća svjetska organizacija za edukaciju i skupove u području analitičkih sustava, dakle područja kojima se mi bavimo. Ideja nam je bila da se predstavimo u društvu tvrtki koje u Europi i svijetu nešto znače u tom području i uspostavimo nove kontakte. Dobra koincidencija je da je jedan od naših velikih korisnika, švicarski Sunrise Telecom, baš iz Zuricha, te da su vrlo rado pristali s nama prezetirati case study o suradnji s nama u Near shoring DWH i BI razvoju koji smo odradili za njih. I tako smo u nedjelju ujutro u auto ukrcali pingvine, brošure i promotivne materijale, te krenuli put Zuricha, na našu prvu veliku dvodnevnu europsku konferenciju s preko 300 sudionika...
Na našem malom štandu smo zamislili jednu zgodnu nagradnu igru u kojoj su ispitanici trebali kušati i ocijeniti pet poznatih brandova hrvatskih slatkiša – bajaderu, griotte, ledene kocke, kiki i bronhi. U upitnicima su osim ocjene bombona trebali odgovoriti i na pitanja kako donose odluke, da li koriste sustave za podršku odlučivanju i da li trebaju našu pomoć. Na kraju drugog dana konferencije trojica nasretnijih osvajaju poklon-pakete hrvatskih delikatesa. Ideja nam se na kraju pokazala odlična, na štandu je stalno bilo nekog muvinga, uspostavili smo puno zanimljivih kontakata i prikupili preko 30 anketa.
Organizatoru se ideja s čokoladicama također jako svidjela i komentari su općenito bili jako pozitivni. Nije naš štand bio ništa pametniji i posjećeniji od ostalih štandova, ali zaista smo i vizualno i sadržajno bili na istom nivou kao i ostali sponzori.
Druga bitna stvar s kojom smo se susreli je bila čuđenje. Osim nas, na konferenciji su sponzori bili IBM, Oracle, Teradada, Microsft, nekolicina manjih proizvođača softvera te još nekoliko konzultantskih tvrtki, svi s njemačkog govornog područja. Neki od ljudi koje znamo od prije i ljudi koje smo tamo upoznali su imali isto komentar – impresionirani su činjenicom da se tvrtka iz Hrvatske vrlo kompetentno predstavila na ovakvom događaju. Većina je inicijalno mislila da smo iz Poljske, budući da „Posl...“ vjerojatno podsjeća na „Polska“. Nitko od njih se ne sjeća da je na bilo kojoj konferenciji do sada vidio da je netko iz naše regije sponzor na ovakvoj konferenciji, te da ima kvalitetnu ponudu i reference koje može pokazati.
Još jedna bitna dodatna spoznaja je vezana za usporedbu hrvatskog i švicarskog tržišta. Švicarska nije jako velika zemlja, ali IT industrija je u usporedbi s Hrvatskom kao nebo i zemlja. Primjerice, IBM u Švicarskoj ima 2.500, a Oracle 600 zaposlenih. Dobar dio naravno radi u prodaji i kao presales inženjeri, ali činjenica je da toliki broj ljudi u prodaji znači da od te prodaje imaju i prihode. Može se reći da su uredi globalnih tvrtki u Švicarskoj po broju zaposlenih desetak puta veći nego u Hrvatskoj. Bilo bi zanimljivo vidjeti neku analizu koliko zaposlenih imaju vodeći sistemski integratori u Švicarskoj.
Nisu samo IT tvrtke u Švicarskoj velike u usporedbi s našim tvrtkama. Prezentacije koje su održali kolege iz vodećih tvrtki u Švicarskoj donijele su nam još neke zanimljive informacije. Vodeći komunikacijski operater Swisscom ima u svom DWH/BI odjelu 120 zaposlenih, od čega su polovica analitičari, a polovica developeri. Banka Credit Suisse ima u IT-u preko 11.000 zaposlenih na pet lokacija u svijetu, uključujući i vlastiti razvojni centar u Indiji, a u DWH/BI odjelu ima 300 zaposlenih. Jedna švicarska banka (velika banka, ali ipak jedna) ima više DWH/BI inetrnih resursa nego cijela Hrvatska! Kako je krenulo, pred kraj sam već bio u strahu ići na prezentacije, mouće da neka štvicarska tvrta ima preko 1.000 ljudi u DWH/BI odjelu...
Također sam jedan zanimljiv razgovor imao s direktorom Adastre u Njemačkoj, vrlo pristojnim gospodinom koji se porijeklom iz Bugarske. Adastra je češka tvrtka, pet godina starija od nas, u istom području. Danas imaju preko 800 zaposlenih, rade u Europi, Kanadi i USA, a u Bugarskoj imaju dva Near shoring centra sa 120 zaposlenih. Kaže da im je veliki problem naći dodatne resurse u Bugarskoj, jer tamo Hewlett Packard ima veliki razvojni centar u kojem zapošljava praktično sve mlade inženjere koji se pojave. HP u Bugarskoj ima 5.000 zaposlenih. Dobro ste pročitali, pet tisuća zaposlenih...
Prema zadnjim analizama, ukupno u Hrvatskoj u proizvodnji softvera i IT uslugama radi oko 9.000 zaposlenih. U Hrvatskoj postoji osam IT tvrtki s preko 200 zaposlenih, ukupno oko četrdeset s preko 50 zaposlenih, to je kategorija u koju spadamo i mi. Nadam se da će ovaj blog pročitati ministar Maras ili predsjednik Josipović illi predsjednik Vlade Milanović ili Čačić ili Linić. Možda netko shvati neke bazične činjenice o tome koliko se naša država i naša IT industrija mali i beznačajni unutar Europe.
Naša minijaturnost nije problem, to je naša prilika, jer zbog male veličine smo mobilni, inovativni, reagiramo brzo, možemo dobro nanjušiti prilike u pojedinim zanimljivim nišama, pozicionirati se i dobiti posao. Dobrih primjera ima, ne samo startupa, nego i zrelih tvrtki koje rastu u svojim područjima, prvenstveno temeljeno na izvozu.
Krajnje je vrijeme da hrvatske institucije prepoznatu potencijal kojim raspolažemo, te da konačno nešto poduzmu da nas podrže, pri tome ne mislim isključivo na Poslovnu Inteligenciju nego na dio hrvatske IT industrije koji je izvozno orjentiran. Priče ministra Marasa o tome da će Hrvatska postati raj za tehnološke tvrtke i da će promijeniti zakon koji ograničava davanje naziva tvrtkama na hrvatski i ostale mrtve jezike, za sada su samo priče. Hoćemo i moramo vidjeti neku akciju i podršku, jer ako toga ne bude, industrija će nam se još dublje srozati, a u roku od pet godina nakon ulaska u EU, većina mladih inženjera će se odseliti negdje gdje će im biti bolje...
Pametni smo, vrijedni smo i sposobni, šteta bi bilo da sve to propadne ili da naše firme za par godina prodamo nekom Nijemcu ili Korejancu, kao što je država prodala strancima većinu nekadašnjih društvenih firmi koje su naši roditelji godinama stvarali. Trebamo ipak nešto ostaviti i našoj djeci, da u vrlom novom svijetu ne budu samo roblje.
|
- 09:56 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
