Tebe je strah.
Čitam te u zvjezdolikosti proreza.
Jašeš deve kroz pustinju
i bježiš od sebe.
Podbadaš ih čiodama.
Stroga si i nemaš naum.
Zavađaš sefirote svojim kopitima.
Kosti ti probijaju tijelo.
Premalo si istinita
da ti ne bih vjerovala.
Previše istoka i čaja,
previše crvene plastke
oko sidaste gejše.
Purpurne spirale
uzvrte ti ahat anksioze.
Jašeš bodljikave svinje i nojeve
sažganosti. U pustari oslijepljenja
snimaju ti film.
Gotska spodoba što plače
i kune.
Čizme šegače tajnu,
koljena si ostrugala tugom.
Muk.
Raskoljila si Boga
na Golom otoku,
sitnije
no slina puža.