12 travanj 2009

Praznina ispisuje šum na srcu.
Nepromočivu sjenu.
Riblji mrijest uznemiruje površje
umrlog oceana.
Pružam lične jagodice
samrtnoj gladi mjeseca.
Blijeda žlijezda,
zadavljen otirač mokrosti.
Kapi omašćuju uže. Uolovljena
užad jedrenjaka stenje
u mrklom mraku, užegla u
nepoljubljenosti.
Bog me se ne može riješiti.
Pljunuh mu u oko,
zavrištah prstometom južine.
Napustio me. Urekao. Izdao.
Ne mogu izbrojiti
sve te svete kosti
na omjesečenim stijenama.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.