Stružem kosti svojih laži.
Grimizni peplos valja se avetno
po kosonogim rolšuhama nebesa.
One se posklizuju, izloptavaju
klizne zglobove svoje okruglosti.
Mjesec je prazan kao moje oko.
Nema zvijezda,
nebo je Goebbelsov trbuh
kubističke vrane
kukasto objavljuju
svoj laboratorijski krstokljun
razbivši pješčani sat
na svih trinaest strana svijeta.
Zemljom kotrljaju homicidna zrnca
svjetlucave pošasti.
Mentalna menta
gorko je zaposjednuće mog umiranja.
Previše, prežestoko dišem.