Potražim li svoj odraz u zrcalu,
ono zaleluja voden-strujama
kao Arapkinje u fatamorganama,
kukova elastičnih poput kaučuka.
Jedna struja-buntovnica,
saboterka mezmeričnih čini
utroji me.Vidim – tri raščupane,
oronule glave melankolične vještice
indigo-podočnjaka – jesu li to
vrećice ili duplje? Okreću se
oko nevidljiva Shivinog pupka
hipnotički brahma-bindu
kao pogled pčele, razrokost
saća, vir ukletosti. Jesam li
mjesečarka? Kasnije, probudih se
sa srcem urezanim u lijevo koljeno,
optočenim kružnicom.
Tko je kriv? Goya?
Demon što napučuje
astralno tijelo,
ne dopuštajući mi ni
da u besvijesti ostanem čista.
Rastopit ću zrcalo. Razbit
muževnom šakom. Bacit u peć.
Zaječat kao jebajuće kobre.