Hladna žena vjeveričje dražesti
i underground pakosti
češlja kose na stijeni.
Drob joj se ljulja iz utrobe,
iz rasjekline Anda,
raspora urušenog rudnika.
Odsječene prste treba napuniti
rubinskim ribizlama, da krabuljne
maske umuknu svoje urlanje
žarača što prži kurvinstvo
akademskih djevica. U židovskom
getu ružičaste čarape opjenjene su
tifusarskim grahoricama bijega,
žvakama zalijepljene za
epileptično narančastu žbuku.
Slomili su mi udove, utičnice,
radarske lijevke, marsovski stremen
zavjereništva. Trebam egzorcizam.
Češalj mi je otrovan sluškinjama
Lucrezie Borgie, doušnicima s tri grbe
trulog mlijeka. Okamenjene nevjeste
s draguljima u očnim dupljama.
Šapuću: Bježi, bježi,
Modrobradi ima Kinu
I goruće gore.
Češljam kosu na stijeni
I demon mi plače u nokte.