Držiš me pod jezikom
sklupčanu kao fetus
krvavu i slanu
vratit ću ti se u snove
ponudi me kljunovima ptica
one se sjećaju moje krvi
usta puna purpurne plazme
bljuju u škropionice
crvenu Amazonu
ukotvljena u skrletnoj kutiji
kmica me bode iglicama
za kroćenje leptira
na trusnoj zrnatoj ploči
kao trbuh zemljotresa
u sobi podnih zrcala
taj fetus visi
paranoidno umnožen
u čete lampiona
vlažnih, strmoglavljenih
bijelih usijanja
u svakoj lokvi je ključ
pod kamenjem
ljuskaste Melpomene
oštre svoje krljušti
očnjake od alabastra
grizući duboko, ponorno
u srebrna mesa
biserna njedra
moj vrat u njihovoj gubici
mlaz je makovog grimiza
a glava – mjesečje potonuće
u kanjon vodenih zmija