Pušim purpurne nokte
moje oči ne mogu podnijeti
tolike informacije
neonski snimljenih suicida
s mosta
prepoznajem sebe
među nakošenim mulatkinjama
s oštricom nad venom
u javnoj kupaonici
oči voajera ližu
skliske bijele kvadrate
kažem da sam skupa
da mi je dvorac vrlo daleko
ali on ima skije, peraje, čizme
boeing, hondu
i pogled jogina
kaže: ovdje i sada
u prstenu imam
posljednju dozu arsena
ali bode me moja plahost
kao jantarni kljunovi vrane
puni otrovne smole
što bockavo ljube
bjelokosna ramena
gimnazijalke dvostruka života
na pržini šume sekvoja
američkog sjeverozapada