Kiša piratskih bombona, gusarskih lizaljki i grabežljivih noktiju ne voli muziku mraka. Ne postoji luč za moje katakombe. Ili je sama, drhti od zime, carska nevjesta olujne pučine. Zaključana, tištim, kuham se u žlici kao čarobnica s Avalona. Na mom tijelu – crni otisci šaka, gipki urezi, mora na Mjesecu, okovi Meluzine. Crna griva skriva šiljaste uši, šapuće ono teško, prljavo i sumračno crnom i plahom paperju iznutra. Sedefno-prozirne zjenice kao nož-skakavac sunu u viteške trbuhe žučnu oštricu obrane. Motre domino što se ruši. I kleči, moleći za milost. Moj plašt su sige, u meni je vreo alpski fen, ali ako me takneš, ledena kraljica iskopat će ti lijevu srčanu klijetku.