Topim se kao anemona
sve skidam sa sebe
kožu, nokte, grudi, lice
oči, smijeh i vučji jezik
ali soba je još u plamenu
pakosni krug scenskog svjetla
ne odljepljuje se od mene
kao hiperaktivno krilo paraplegičara
svugdje ostaju masni tragovi
cijepanje zidnih stijena
ljulja sablasne slike grofova
pukotina kao preslica
pušta mlaz ljepljive noći
što plazi uz butine
i zabada tisuću iglica
gladne španjolske čizme