Tobogan u more jabuka
močvara ne zna disati
požudne usne šalju hijeroglife
pucaju rajčice svjetlosti
u crnu gubicu neba
signalni bljeskovi iz raja i pakla
netko je prevaren
trudovi šalju božićne ukrase
straha
glava se okreće 666 puta
šećerno tijelo na carini
planinske zemlje
u samoposluživanju
ližem sve lutke, guraju prste
u vlažne, konvulzivne otvore
gospođa psihoza poklon djevojčici
od tisuću vati
ne može se ugasiti, ne može prestati
klokotati voda u vrletima
vrtjeti Francusku oko malog nokta
gumeni sineast je prva ljubav
i posljednja želja
strugati trnjem po pokožici
pred duhovima u autokinu
želim da me ponovo rodiš
ozloglašeni bjelokosi
u svakome vidim kostur
kad bi koža bila neprozirna
barem do jutra