ČOVJEK
KOJI JE IMAO
NEKA SVOJA POSLA
Kakva je razlika između nezrelog čovjeka i prezrelog ploda kakija? Nikakva, ako se čovjek baci s nadvožnjaka i raskenja na gostoljubivom tlu.
U stvari, reći ću vam odmah sve: Fuki nikad nije imao oca.
Čovjek koji je napumpao njegovu staru radio je kao komercijalist u nekoj trgovačkoj firmi bivše Juge. Što više da vam velim, znate i sami, vremena i snova na pretek, a posla tako malo. Dok je bio mlađi, Fuki je živio blizu njega, odmah tu u susjednom kvartu. Put do placa kojim ga je stara teglila za ručicu vodio je pokraj kafića u kojem je stari krao Bogu dane, i zato su gospođa mama i mali Fuki uvijek išli zaobilazno kako ga ne bi slučajno sreli. Zamišljena granica očevog kvarta bila je tabu koji se nije smio prijeći i točka. Kada je malo narastao i počeo razmišljati svojom glavom, Fuki se hrabro otisnuo preko crte kako bi ga pronašao. Njihovi uobičajeni sastanci sastojali su se u tome da bi ovaj sređivao neke ceduljice, ispunjavao sportsku prognozu i radio neke svoje stvari, sve u svemu ignorirao Fukija. Tada su se preselili u novi kvart na kraju grada i više se godinama nisu ni čuli ni vidjeli.
Za razliku od tog čovjeka, Fukijev poočim bio jedan kontrolirajući seronja. Nije niti pokušao pokazati Fukiju kako se odrasta i što to sve čini svijet odraslih, niti bilo što drugo, neke jednostavne muške stvari kao što su sistemski listići sportske prognoze na primjer. Samo je postavljao teške zahtjeve pred njegove mlade godine, omalovažavajući ga ako ne bi napravio nešto dobro kao i on. Propisno očisti gitrice roštilja nakon nedjeljnog ručka ili pogoditi rezultat Zvezde i Želje za Fukija su predstavljali nepremostive prepreke ka svijetu sposobnih muškaraca. Uzmemo li uz sve to u obzir i činjenicu da je, kad se jednog dana njegova stara rastala od tog čovjeka, a ovaj mu nije niti otpozdravljao na ulici, Fuki došao do spoznaje da je ovom stalo do njega koliko i do lanjskog snijega.
I tako, sjedili smo sinoć u našem kafiću, maloj tihoj pulsirajućoj maternici gdje sve tako smireno pluta i čekali naše žene da se vrate sa poslovnih sastanaka. Fuki je već 20 minuta snubio nad parovima engleske Premier lige i lagano grickao kožicu oko nokta. Pročitao sam Jutarnji, Večernji i SN reviju, vrtio palčevima, fućkao Morriconeove teme, smislio dvije priče, koketirao pogledom s brkatom konobaricom, ali jednostavno nisam, nisam navikao da me se ignorira. O, kako li se to samo popušta kad jedan stari prijatelj sjedi na stolici preko puta, mirno prebire svoje koeficijente i klubove, povremeno podiže glavu i zamišljeno gleda preko ruba prozora u veljačnu mračinu. Oke, oke Fuki, bit ću tvoj nadvožnjak i gurnut ću te dolje ako ti nemaš muda da sam skočiš. Ta čemu inače služe prijatelji?
- Fuki, znaš kaj…-rekoh napokon – isti si ko tvoj stari.
Fuki je podigne pogled sa tiketa, zamisli se, a iz njega izađe nešto najzrelije što je ikad izgovorio u svome životu:
- Stari moj, gle, evo me tu gdje jesam. Odrastao sam čovjek i bez nekih pretenzija bavim se stvarima koje život stavlja pred mene i kad odvrtim film unazad, ne, ne mogu se sjetiti kad sam želio oca u svom životu, ali sada, sada na vlastito zaprepaštenje ulovim sebe kako jako želim imati jednog. Nalazim se kako cijelo vrijeme tragam za figurom oca, i to je s obzirom na moje godine glupo. Prestar sam da imam tatu ili starijeg brata, više se niti ne trudim da postanem ono za što sam uvijek mislio da bi muškarac trebao biti. No svejedno ostajem prazan… Zato imaj strpljenja, dozvoli mi da barem s tobom u društvu mogu imati neka svoja posla. -
Pravio sam se da nisam ništa čuo.
|
