Ako ste kojim čudom moj bratić ili sestrična, tetak, strina ili neki drugi rod, možete se radije nadati bliskom susretu treće vrste s komandantom Zvjezdane flote koji će vam dati novu objavu za novi milenij, udaji za Talijana ili dobroj lokaciji vašeg 'čačićevog' stana, nego što ćete mene ugledati na nekom od porodičnih okupljanja.
Pojavim se tek s vremena na vrijeme kada je već izgubljena svaka nada. Inače sam redovna tema propitivanja i skanjivanja.Es wirt gekant gegeben! Senzacija! Još samo večeras u vašem gradu: Cirkus Kolorado, tetka na trapezu i Čovjek-koji–ne–jede-meso. Čudo neviđeno.
Sjate se tako na roštilju, janjetini i čobancu sve te magistre farmacije, ginekolozi, geolozi, pedijatri, inženjeri kemije, socijalne radnice, profesori i pedagozi i razmatraju moju krvnu sliku, pokretljivost repića mojih spermića, bjelančevine, dužinu očnjaka i probavnog trakta. Seciraju me svim poznatim dekonstruističkim metodama postmodernog društva. Traže recesivni gen, mutaciju, uzrok greške po kojoj je Josin unuk, eeeeej, unuk prvijenac, mali princ jednog od rukovodioca poznate mesne fabrike koja je othranila našeg radnika, postao vegetarijanac. Ta zar se u našoj kuci nije ždrala najbolja mesetina? Pa zar te orgije salama, pršuta, delikatesa, odojaka, suhomesnatih proizvoda, bunceka koje su previrale sa naše trpeze i na kojima su nam zavidjeli svi vikendaši od Marije Bistrice do Zeline nisu mogle postaviti zdrave kriterije tom mladom čovjeku, koji će eto sad propasti usred razvoja ?! A sve od silne ljubavi prema bližnjem. Ljubav je to koja ubija. Gregora Samsu, Kafkinog junaka, preobrazila je u golemog kukca.
No hrana nije samo puka ugoda trpanja i pražnjenje crijeva. Neki će reci da čovjeka ne prlja ono što u usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi. No kod čovjeka postoji jedan slijed koji se odvija prvo mišlju, zatim riječju te na kraju i djelom. I ako i pomislimo na nešto prljavo već smo uprljani. Mrtvi odojak onda tu nema nikakve težine osim kod probavljanja. Što zračiš, to privlačiš, veli drevna mudrost. Sve unutar ove prirode nalazi se u stanju jedne stalne preobrazbe. Alkemija je to...
Ah koliki su pisci pisali o hrani. U Bibliji imamo izvješća o hranjenju. Geneza na primjer propisuje što je čovjeku dano za jelo. Židovi su bauljali godinama po pustinji hraneći se isključivo manom, prvobitnom božanskom prasupstancom ili pranomkako je nalazimo na istoku. Ivan je jeo 'skakavce i divlji med'. Isus je s nekoliko 'ribica i hljebčića', simbolima za tu istu manu, nahranio cijelo mnoštvo, a ostalo je zapisano, rječnikom simbola tipičnim za ono vrijeme da je i transmutirao 'vodu u vino'. Muhammedu na primjer svaki put kad se preždre i padne u nemilost svojih žena, Milostivi Allah šalje opravdanja u vidu čitavih Kur'anskih ajeta. Koliki su samo pisci pisali o hrani. Bela Hamvas je od prežgane juhe napravio Objavu. Marcel Proust je u svom kolačiću skrio čitavo Otajstvo.
S vremenom samostalnog kuhanja postao sam prilično umješan. Makrobiotička, veganska, kineska, arapska, talijanska i sredozemna spiza, začinjena ponekim egzotičnim receptom ako bi se negdje domogao takve namirnice. Ali nitko, baš nitko nije obraćao pažnju na te mirisne i ukusne rapsodije koje sam s ljubavlju spravljao. Samo su kolutali očima i zaobilazili ih u velikom krugu. Na stranu moje vegetarijanstvo i nejedenje mesa, ali često sam se pitao tko će biti prorok koji će povesti nas Hrvate u obećanu gastronomsku zemlju? Zemlju u kojoj ne raste odojak i ne cvjeta ćevap u lepinji. Tko će nas zavrtjeti za još jednu visu spiralu prehrambene svijesti? Tko će nas promijeniti alkemijom preobrazbe hrane.., jer ona ljubav koja ubija kada se manifestira samo na riječima kada izostanu istinska djela, u našem narodu blagotvorno ulazi jedino kroz želudac.
Dugo dugo sam čekao kulinarskog proroka koji će srušiti idolopoklonstvo zlatnom teletu, ptici, prasici i miješanom mesu. I kad sam već polagano počeo gubiti nadu…ugledao sam ga na horizontu. Prvo ovlaš u izlozima knjižara, pa dok sam listao ženske časopise u frizeraju čekajući malu kovrčavu. Zatim sam ga čuo sa malih ekrana, ali nisam obraćao pažnju. A onda sam ga jednog dana susreo oči u oči. Licem u lice.., točnije viljuškom na plastičnom tanjuru obiteljske fešte u Mariji Bistrici na koju sam eto sasvim slučajno svratio i na stolu u nevjerici primjetio Kus kus sa divljim šparogama i kolutićima poriluka začinjen korijanderom. Odmah pokraj nalazila se zdjela puna kuhanog kormorača na maslacu od češnjaka kroz koji se suptilno probijala fina nota vermuta. Potpuno sam se izbezumio na milozvučni poziv koji mi je uputio prstohvat timijana iz rižota sa preprženim češnjakom, krušnim mrvicama uz dodatak mascarponea i preprženog lješnjaka.
- Tko je ovo skuhao !?!?! - prodrao sam se tako da su svima popadale viljuške i čaše iz ruku.
- Ovaaaj.., ja..- sramežljivo se javila bratićeva žena i onda kao da priznaje neku krivnju dodala -…ma gle, to ti je sve Goli Kuhar!
- Koji sad goli kuhar? Daj nemoj me zajebavat da ti je Zoki počeo kuhat? – pitao sam u nevjerici…
- Ma neeeeee, pa kaj ti ne znaš? Goli kuhar Jamie! Joooj pa di ti živiš! - i na moje zaprepaštenje sa svih strana su počeli frcati recepti. Žene su se otvorile i skužio sam da su sve tajne sljedbenice mesije kojeg sam tako željno očekivao, posvečenika u kulinarski misterij, pomazanika svim kuhinjskim mastima, koji je odlučio ogoliti dobro skrivane tajne kuharskog bratstva. Na moje zaprepaštenje u razmjenu recepata uključili su se i muškarci. Uskoro je planula sva hrana iz zdjela, dok su se odojak i krmenadli hladili na pladnju sasvim prepušteni zaboravu.
Sutradan sam otišao u knjižaru na suočenje. Dali si ti taj, Jamie, koji ima doći, ili da čekamo drugoga...? - upitao sam ga u četiri oka. Sa covera knjige smješkao se simpatični mladac od otprilike dvadesetpet godina, Jamie Oliver, 'The Naked Chef'. Zaželio sam mu puno sreće u obraćenju Hrvata.
Moram vam nešto priznati. Uglavnom kuham gol. Dakle… i prije njega, ja jesam! Evo pitajte malu kovrčavu ako mi ne vjerujete. A što sad… ?
Nitko nije prorok u svom selu.
|
