Svaki put kad odlucim da budem vegetarijanac, nesto se ispreci. Danas npr, zaboravim kljuc od kuce. Budem primorana da cekam vise od sat, procitam sve novine i odbacenu postu, iskuliram komsijsku macku, na kraju resim da prosetam. Cut to: feisty kitten u hmmm... restoranu, for the want of a better word, zvanom Mama Voula's. Greek owned. Domaca kuhinja mame iz naslova. Giros, of kors. Gospodin Grk iz restorana padne u nesvest na geografske podatke koji prate moje nesvakidasnje na -ana zavrsavajuce ime te dobijem i salatu sa maslinkama za dz. Idem tako i mislim kako cu da jedem a u glavi mi se redjaju slike nevinog jagnjesceta koje skakuce po cvetnoj livadi and stuff a koje bi zaklano i odrano i iskasapljeno i pretvoreno u komadice soon to be u mom stomaku. To je taj problem - gledam giros a ne vidim nesrecno malo jagnje, nego ono - hrana. Koji sam divljak. Mislim, stvarno sam protiv ubijanja zivotinjica.
Btw, pilotski prirucnik Klik!
|
