Tako se zvao Ninin mejl prije skoro mjesec dana.
Opet pišem blog u LibreOffice Writeru. Ne mogu ne uočiti obrazac. Ne mogu ne uočiti ni da mi je pod tipkom R nešto što otežava njeno pritiskanje. Ludo sam perceptivna.
Pomela sam potipčje tipke R kistom. Sad je bolje.
Bložni je plan (a “šuti, radi, iznenadi”?) pisati paralelan blog na hrvatskom i na engleskom i sprijateljivati se s hrvatskim i s engleskim i sa sobom i s tako nekim bitnim stvarima, ljudima, jezicima u životu.
Potplanovi su bložnog plana napisati dosadašanj napredak s knjigama za sprijateljivanje s crtanjem. I napisati engleski kulinarski putopis koji to uopće nije. I. Pisati o stvarima koje čitam i koje su mi zanimljive. (Mislim da je najbolje da preventivno ne čitam ništa.) I pisati usput. Danas sam razmišljala o tome kako bih stavila sinoćnje i današnje kekse na blog i jesam li ja zbilja osoba koja će na blog staviti recepte za kekse. Mislim da jesam. Mislim da sam razna osoba. Bok, ja.
prosinac, 2013 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Žena nikad ne može imati previše blogova.