| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
TRECA seljcka minijaturna buna
1.981 godine dosao sam sa zenom Rozom u posjetu nakon 14 godina izbivanja u svijetu.
I pravili posjete familiji i tako jedne veceri gdje sam stanovao preko ceste kod suseda su dosli neki nepoznati ljudi sa autom, i malo se zadrzali i otisli za Srednji Vrh u jedan is, i tu su raspravljali to oni znaju kaj? I nije dugo proslo da su se drugovi pobrinuli za njih? Tj. prekopali sve po kucama i kod jednog nasli pusku i municiju koju je morao odsluziti na robiji a drugi su kaznjeni na njihov nacin? Cuo sam namjeru tih ljudi ali nemogu navesti jer nemam korpus delikt. Svakako da je bila minijaturna seljacka buna.
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
|
U suzama sam progovorio; Gospodine; ne mogu se osloboditi ovih losih navika. Ja sam bespomocan. Ne mogu nastaviti kao sveti svecenik. poceo sam u suzama zapomagati Gospodinu, vjerojatno prvi put u svome zivotu. Bio sam potpuno zbunjen, razmisljajuci d li da i dalje budem svecenik. Duh u meni, govorio je da ako i dalje ostanem, trebam biti sveti svecenik, drugacija osoba. Znao sam da Otac nije prihvatio moje mise koje sam sluzio u proslosti i da nije cuo ni jednu moju molitvu. Kada sam prilazio oltaru, trebao sam oprostiti i po miriti se (, Mt 5,23) Trebao sam oprostiti drugima zato da bi moje molitve bile uslisane (v. Mk,25). Mislio sam da sam jadno bice, posve izgubljen. Bio sam u potpunom mraku, ispunjen sumnjom i zbunjenoscu. Mislio sam da sa svojim svecenstvom varam Boga i druge. Molio sam bespomocan; Gospodine, smiluj se meni gresniku? Moj Gospodin Bog me nije napustio u mome ocaju. Prvi put u svom zivotu, vidio sam uskrsloga Gospodina kako dolazi u svjetlu prema meni. Lice mu je blistalo, Njegova je bijela odjeca svjetlucala. Okruzivalo ga je mnogo andela. Mogao sam cuti melodioznu glazbu andela. Zagrlio me je; postao sam pred Njim vrlo malen. Govorio mi je vrlo jasno; James ti si zauvijek moj svecenik. Cak i kada sam zacet u utrobi moje majke Marije bio si tamo kao svecenik, sudjelujuci u mome vjecnom svecenstvu. Oprastamti sve tvoje grijehe i cinim te posve novim. Bilo je to za mene veliko otkrice, da sam bio u Njegovom Tijelu kad je uzeo ljudski oblik. Marija je postala moja Majka mnogo prije nego sto ju je Isus ostavio covjecanstvu s kriza, rekavsi Evo ti majke? Doista sam osjetio blizinu Majke Marije, osjetio sam se utjesenim i izlijecenim u Njezinom krilu, i ako je nisam vidio. Nemam rijeci da opisem moja iskustva u ovoj ekstazi koja je trajala vise od tri i pol sata. Gospodin mi je rekao da napravim dobru zivotnu ispovijed. uputio me je da odem i izmirem se s onima koji s kojima sam imao lose odnose. Tijekom moga dugog boravka u sjemenistu ili novicijatu, nisam ni jednom imao iskustvo susreta s Isusom u molitvi,niti sam cuo Njegov slatki glas premda su me upravitelj sjemenista i moj duhovnik pokusavali nauciti kontemplaciji u molitvi. Sad znam da molitve i kontemplacija nisu nesto sto se moze postici, vec ono sto se moze primiti samo kao potpuni dar Duha. Kraj. |
|
Sve sto je rekao o mom zivotu bilo je istinito. Znao sam da ovo sto mi je rekao nije moglo pisati u bolnickom kartonu. On je citao karton od Duha Svetoga. U suzama sam se sjetio sto je Isus rekao; Slavim Te Oce, Gospodaru neba i zemlje, Sto si to sakrio od mudrih, a objavio malenima.. Ponovo sam plakao zbog svoga ponosa, posebno onog intelektualnoga. Osjetio sam se tako jadan u svom naucenom znanju kojim sam mjerio i ogranicavao nemjerljivu i neogranicenu mudrost i ljubav Bzju. Svatio sam da je onaj mladic, novoobracenik, nanovo roden u Duhu, dok sam ja, tradicionalni katolik, zaredeni svecenik, ostao u tijelu. Pocinjao sam svacati da sto oko nije vidjelo, sto uho nije culo, i sto nije uslo u ljudsko srce, to je pripravio Bog onima koji ga ljube, nama je Bog objavio po Duhu jer Duh sve ispituje, cak i dubine Bozje. (usp.1 Kor2,9-10) Osjetio sam kako zive voda teku kroz mene i oslobadaju me. Osjetio sam neku snagu koja tece kroz mene. Osjetio sam toplinu u trbuhu i otraga u dijelu bubrega. Vjerovao sam da me Gospodin ozdravlja. Prihvatio sam ozdravljenje i slavio Isusa. U isto vrijeme, pitao sam se u strahu hoceli ovaj covjek, koji je vidio kroz mene skroz na skroz, progovoriti pred ove dvije sestre i o mojim skrivenim grijesima. Tada je molio; Isuse, ti si ga pozvao na svecenistvo, ali ti on prikazuje Mise necistog srca i necistih ruku. Sjetio sam se rijeci proroka Malahije i one su mi pocele pokazivati ono sto nije sveto u mome svecenstvu. O svecenici koji ime moje prezirete prinoseci oskvrnjen prinos na Oltar; (usp. Mal 1,6-7) Nastavio je molitvu govoreci; Ovaj svecenik mnogima ne oprasta, daj mu milost da oprosti drugima i operiga u svojoj Predragocjenoj Krvi i daj mu srce bjelje od snijega (v. Iz 1,18) Sada je vec i meni samom Duh Sveti upucivao na moje grijehe (v. Jr 16,18) Nisam znao da je mladic izasao iz sobe sa sestrama da moli nad drugima. Vidio sam pred sobom bijeli komad papira na kojemu su jasno bili ispisani svi moji grijesi, grijesi koje sam ispovijedio i oni koje sam zbog straha ili srama na ispovijedi skrivao. Jasno sam vidio ljude kojima jos nisam oprostio i skojima se jos nisam pomirio u svome srcu. Vidio sam svoje srce koje je pokriveno i zatamnjeno velom losih navika i paucinom neiskrenosti. Spoznaja da primanje pricesti u necisto srce donosi osudu (v. 1 Kor 11,27) dovodila je moju savjest u duboku krizu. Od doba tinejdzerstva, imao sam duboko ukorjenjenu losu naviku. Cak su mi i ruke bile natopljene smradom dima. na stavit ce se |
|
Tada mi je sinulo da je mogao vidjeti moj bolnicki karton s izvjestajem o mojoj bolesti. Nisam znao da je u molitvi koristio dar spoznanja. Nekoliko puta je viknuo hvala Bogu, a nekoliko je puta molio u jezicima. Osjetio sam neku snagu kako tece iz njegovih ruku prema meni. Tada sam upoznao snagu slavljenja i glasne molitve. Na seminaru su mi smetale bucne molitve s glasnim slavljenjem. Iznenada sam se sjetio slijepog prosjaka Bartimeja. Glasno je molio; Sine Davidov, smiluj mi se? I ako su ga ucenici pokusali utisiti, on je jos jace zazivao. Tada ga je Isus dozvao k sebi i ispunio mu je zelju. (v. Mk 10,46-52). Govor iz usta je doista i izraz srca? Glasne i intezivne rijeci iz usta su iskreno izlijevanje velike zelje i vjere duse. Glasom svojim Bogu vapijem glas mi se dize i on me cuje;(Ps. 77,1). U vrijeme prvih progona, apostoli su sakupili (v. Dj. 4, 24-31). Odmah sam ozdravio od nepovjerenja u glasnu molitvu i zapoceo sam s njim takoder moliti i glasno slaviti. Tada je mladic poceo drugacije moliti, usmerivajuci svoju molitvu na moju nutrinu kakva je bila u proslosti. Molio je; Gospodine, ovo je dobar svecenik, ali ne moze propovjedati Tvoje Evandelje, jer je vrlo sramezljiv i plasljiv, a cemu je uzrok kompleks manje vrijednosti koji je razvio u svome ranom djetinstvu. Osjecao se odbacenim i diskriminiran izmedu ostale petoro djece s kojima je odrastao. Njegova mlada majka udovica, imala je mnogo problema u podizanju djece. Kako je bio vrlo debeo i mnogo veci od ostalih, njegova su ga braca zadirkivala zovuci ga Debeljko; Prijatelji u skoli zvali su ga Crni zbog njegove boje, pa je zbog toga bio vrlo izranjen u svom ranom djetinstvu. U svom srcu mnogima zamjera, Gospodine, Duse Sveti uzmi sve njegove unutarnje rane, i neoprastanja i daj mu novu nutrinu. Oslobodi ga od svih njegovih vezanosti i sila tame. O, Duse Sveti ispuni njegovo srce svojom ljubavlju? Bio sam iznenaden njegovom molitvom. On je rezao moju nutrinu na dijelove snagom Rijeci Bozje (v. Heb, 4-12). nastavit ce se. |
|
Posljednih 25 godina svoga zivota, proveo sam propovjedajuci sirom svijeta. posljednjeg dana seminara, svi su svjedocili o izljecenjima, iskustva prorostva, vizija, jezika i slicno. No, ja nisam imao nikakvo svjedocanstvo. Mnogi su imali iskustvo susreta s Isusom ili su ga culi kako im govori. Bio sam tuzan i optuzivao sam sebe zbog svoga ponosa radi kojega se nisam potpuno otvorio na seminaru, ne predajuci se nadahnucima Duha Svetoga.Mozda sam u tom trenutku u dubini svoga srca poceo zedati i zudjeti za Duhom. Mnogi su me prijatelji znatizeljno pitali o onome sto sam primio na seminaru, ali im nisam mogao dati tocan odgovor.Tjedan dana nakon seminara, ozbiljno sam se razbolio,prvi put u mom zivotu. Bio sam u dvije bolnice duze od cetiri mjeseca. Postao sam slab i blijed. Zbog bolova u zelucu nisam mogao jesti. Imao sam ostre bolove u ledima, cak sam povracao tablete koje su mi davali. Nisam mogao sluziti Svetu Misu stojeci, nego bih pomocu drugih svecenika sluzio u krevetu. Mnogi su, vidjevsi me u jakim bolovima, mislili da necu prezivjeti.Napokon su moju bolest dijagnosticirali kao tuberkulozu bubrega, zajedno s kamencima i upalom.Trebao sam primiti 90 injekcija i jos dvije godine uzimati tablete protiv TBC-a.Doktor je predlozio operaciju nakon 90 dana injekcija. Sedmog dana od pocetka tretmana, dogodilo se nesto prekrasno u mom zivotu,sto je u potpunosti promjenilo citav moj zivot. Poslije podne, nakon mog uobicajenog odmora, razgovarao sam sa svoga kreveta s dvije sestre koje su mi dosle u posjetu. Iznenada mladic od dvadesetak godina krenuo je prema meni i pitao; Oce, hocete li da molim nad Vama za vase ozdravljenje? U to vrijeme karizmatska obnova nije bila poznata ni prosirena u Kerali,pa cak ni svecenici nisu molili molitve za ozdravljenje. Ali Pentekostalci su molili za iscjeljenje. Kao katolicki svecenik nisam htio da na mene, svecenika ruke polaze pentekostalac. Kada sam ga zatrazio da se predstavi rekao je da je tek prije osam mjeseci upoznao Gospodina i primio krstenje i da je obdaren mnogim karizmama Duha Svetoga. Nisam mogao vjerovati da mu je Duh rekao tijekom voznje u autubusu da dode i pomoli se nada mnom u bolnici. Nikada se prije nismo poznavali. Nije cekao na moje dopustenje da polozi ruke, zavrsivsi svoje svjedocansrvo polozio je svoje ruke na moju glavu i poceo moliti. Molio je; Oce nas koji jesi na nebesima, posalji sada svoga Sina Isusa, ovome sveceniku koji boluje od tuberkuloze bubrega, bubreznog kamenca i upale i povrati mu potpuno zdravlje tijela i duse. nastavit ce se |
|
Dok je nada mnom molio, svecenik je rekao; James, ti ces jednoga dana biti karizmatski propovjednik, cuvsi to, glasno sam se nasmijao i rekao; nikad,. Ne samo da nisam mogao prihvatiti cudno ponasanje karizmatika, vec sam oduvijek bio pred drugima plasljiv. Tijekom skolskih dana i kasnije u sjemenistu, nisam mogao odrzati govor. Cak i nakon moga redenja, za propovjedaonicom sam bio potpuni promasaj. Jos se dobro sjecam sto mi se dogodilo na mojoj prvoj propovjedi. Nakon redanja, nerado sam prihvatio da iduceg dana predvodim nedjeljnju Svetu Misu i da na njoj propovijedam. Kod kuce sam pripremio nekoliko biljeski o Evandelju toga dana i stavio ih u korice moje nove Biblije. Nije bio problem predvoditi Misu jer bih tada gledao u misal i izgovarao molitve, dok bih drugi puta zatvarao oci, bojeci se gledati u ljude. Nakon citanja Evandelja, usmjerio sam svoj pogled na ulazna vrata na kraju crkve i poceo sam traziti papir koji sam stavio u korice Biblije. Postao sam tako nervozan i preplasen da sam se znojio i tresao. Pokusao sam se nekoliko puta obratiti vjernicima u crkvi govoreci; dragi moji, dragi moji, ... Nisam mogao izgovoriti niti jednu recenicu. Nakon sto je proteklo nekoliko minuta, vidjevsi me jadnoga, zupnik je prosaptao kroz prozor. Dosta s propovjedanjem, sada mozes nastaviti s Misom. Nastavio sam Misu kao ispuhani balon, pun srama i samosazaljenja. Bio sam siguran da su se ljudi smijali i da su sazalijevali ovog plasljivog mladog svecenika.Nakon Mise, kada sam dosao u sakristiju svecenik je rekao. On je misionar sv. Franje Saleskog, o cemu ce on propovjedati. To je razlog zasto sam se nasmijao kada mi je o. James d, Souza rekao da cu biti propovijednik. Ali to je bilo prorostvo? nastavit ce se |
|
Ovi podaci su posudeni? Od Oca; James Manjackal M.S.F.S. Dragi citaoce; ovo pisem mozda ce mnogima Vama biti zanimljivo, a ja sa zenom smo prisustvovali seminaru 25 i 26 Studeni 2.006. U crkvi Sv. Nikole Tavelica u St.George Parku N.S.W. Australia. Tom prilikom je otac James podjelio je sakrament ozdravljenja. Ovo je njegovo svedocanstvo koje je on dozivio? Jos u svom djetinstvu cuo sam kako se moja majka moli Duhu Svetom na pocetku vecernjih obiteljskih molitvi koje bi trajale sat do sat i pol. Kasnije,u sjemenistu bila obicajna molitva ili himan Duhu Svetomu na pocetku nastave i vaznih dogodaja. To je sve sto sam u proslosti znao o Duhu Svetonu. Cak ni na predavanju iz teologije nije bilo poduke niti teza o Duhu Svetomu. Naravno da sam znao iz katekizma da je Duh Sveti treca bozanska osoba Svetog Trojstva i da On daje milosti u nasim zivotima. Ali nisam nikada imao iskustvo Duha Svetoga, dok ga nisam primio po mocnoj molitvi jednog mladica. Nakon mog zaredenja za svecenika 23 travnja 1973. radio sam u misijama Visakhapatnama otprilike godinu dana, nakon cega sam imenovan profesorom na S.F.S. sjemenistu Ettumanoor u Kerali. Za vrijeme studija zarko sam zelio da postanem profesor na fakultetu ili u sjemenistu. Sto je ugodan i castan polozaj u sveceniskom zivotu. Nisam nikada mogao zamisliti da cu lutati od mjesta do mjesta, noseci se sa razlicitim situacijama, ljudima kulturama i hranom. U sebi sam trazio udobnost i sigurnost sretnog zivota. U Americkom magazinu "New Covenant" (Novi Saves) 1975. slucajno sam procitao clanak o ozdravljenima i o daru jezika. Nisam mogao vjerovati da su tih dana ljudi ozdravljali molitvom i vjerom. Izrugivao sam dar jezika govoreci da to mora biti istericno plakanje zena. Moj um je bio ispunjen oholoscu moga poznavanja filozofije i psihologije. Tada sam cuo za karizmatski seminar u Poona na sjeveru Indije. Zajedno sa jednim svecenikom iz moje gongregacije posjetio sam seminar na kome je propovijedao o.James d'Souza. Bio je snazan propovjednik i dobar pjevac. Svidjelo mi se njegovo propovjedanje i pjevanje. Buduci da se nisam osecao bolesnim, nisam isao na molitvu ozdravljenja. Dobro sam se ispovjedio i slijedio sam sve upute propovjednika, kao sto su podizanje ruku i pleskanje. Kada je govorio o daru jezika i ostalim karizmama, mislio sam da one nisu za mene nego za tzv. Duhovnu elitu. Na dan krstenja u Duhu Svetomu dobro sam se pripremio i sjeo sam na stolac zajedno sa ostalim sudionicima. Tijekom polaganje ruku nisam osjetio nista posebno. Nastavit ce se. |
|
Snijeg nam pada, Cica zima leda ima, Tu nam Bozic svima. Isus se rodi, Covjecanstvo oslobodi, Od istocnog grijeha, Do konca ovoga vijeka. Radujmo se Bozicu, Najveci svetak covjeku, U progonstvu je bio, To se Herudu htjelo. Roden u stalici, Na suhoj slamici. Nisu ljudi znali, Da je mesija s nami. Sva zloca naroda, Na kalvariju Isusa, Na drveni kriz, Rimljani raspeli. Nisu znali kaj rade, Da poslije sve propadne. Isus je umro i uskrsnuo, Dolinu suza ostavio. Sydney 16 Studena 2.006. Nikola marinic |
