| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
TRECA seljcka minijaturna buna
1.981 godine dosao sam sa zenom Rozom u posjetu nakon 14 godina izbivanja u svijetu.
I pravili posjete familiji i tako jedne veceri gdje sam stanovao preko ceste kod suseda su dosli neki nepoznati ljudi sa autom, i malo se zadrzali i otisli za Srednji Vrh u jedan is, i tu su raspravljali to oni znaju kaj? I nije dugo proslo da su se drugovi pobrinuli za njih? Tj. prekopali sve po kucama i kod jednog nasli pusku i municiju koju je morao odsluziti na robiji a drugi su kaznjeni na njihov nacin? Cuo sam namjeru tih ljudi ali nemogu navesti jer nemam korpus delikt. Svakako da je bila minijaturna seljacka buna.
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
|
Ovi podaci su posudeni? Od Oca; James Manjackal M.S.F.S. Dragi citaoce; ovo pisem mozda ce mnogima Vama biti zanimljivo, a ja sa zenom smo prisustvovali seminaru 25 i 26 Studeni 2.006. U crkvi Sv. Nikole Tavelica u St.George Parku N.S.W. Australia. Tom prilikom je otac James podjelio je sakrament ozdravljenja. Ovo je njegovo svedocanstvo koje je on dozivio? Jos u svom djetinstvu cuo sam kako se moja majka moli Duhu Svetom na pocetku vecernjih obiteljskih molitvi koje bi trajale sat do sat i pol. Kasnije,u sjemenistu bila obicajna molitva ili himan Duhu Svetomu na pocetku nastave i vaznih dogodaja. To je sve sto sam u proslosti znao o Duhu Svetonu. Cak ni na predavanju iz teologije nije bilo poduke niti teza o Duhu Svetomu. Naravno da sam znao iz katekizma da je Duh Sveti treca bozanska osoba Svetog Trojstva i da On daje milosti u nasim zivotima. Ali nisam nikada imao iskustvo Duha Svetoga, dok ga nisam primio po mocnoj molitvi jednog mladica. Nakon mog zaredenja za svecenika 23 travnja 1973. radio sam u misijama Visakhapatnama otprilike godinu dana, nakon cega sam imenovan profesorom na S.F.S. sjemenistu Ettumanoor u Kerali. Za vrijeme studija zarko sam zelio da postanem profesor na fakultetu ili u sjemenistu. Sto je ugodan i castan polozaj u sveceniskom zivotu. Nisam nikada mogao zamisliti da cu lutati od mjesta do mjesta, noseci se sa razlicitim situacijama, ljudima kulturama i hranom. U sebi sam trazio udobnost i sigurnost sretnog zivota. U Americkom magazinu "New Covenant" (Novi Saves) 1975. slucajno sam procitao clanak o ozdravljenima i o daru jezika. Nisam mogao vjerovati da su tih dana ljudi ozdravljali molitvom i vjerom. Izrugivao sam dar jezika govoreci da to mora biti istericno plakanje zena. Moj um je bio ispunjen oholoscu moga poznavanja filozofije i psihologije. Tada sam cuo za karizmatski seminar u Poona na sjeveru Indije. Zajedno sa jednim svecenikom iz moje gongregacije posjetio sam seminar na kome je propovijedao o.James d'Souza. Bio je snazan propovjednik i dobar pjevac. Svidjelo mi se njegovo propovjedanje i pjevanje. Buduci da se nisam osecao bolesnim, nisam isao na molitvu ozdravljenja. Dobro sam se ispovjedio i slijedio sam sve upute propovjednika, kao sto su podizanje ruku i pleskanje. Kada je govorio o daru jezika i ostalim karizmama, mislio sam da one nisu za mene nego za tzv. Duhovnu elitu. Na dan krstenja u Duhu Svetomu dobro sam se pripremio i sjeo sam na stolac zajedno sa ostalim sudionicima. Tijekom polaganje ruku nisam osjetio nista posebno. Nastavit ce se. |
