|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Band POPEYE nastao je 2000. godine, iako je ideja o tome postojala kojih 5 godina unatrag. Pa evo kako je sve krenulo... Fere i Gianne, dvoje nadobudnih mladica iz Vodnjana, imali su želju napraviti nešto novo. Željeli su repati, al ne na neki obican nacin, trebala im je neka jaka podloga. Trebao im je metal. Shvativši to ozbiljno, polako su poceli okupljati ekipu.
Na Pulskom šetalištu sreli su Zheeku i uzeli ga u band... Prikljucili su se još Pero na bassu i Vicel na bubnjevima. Jednom prilikom Vicel je na probu doveo Legovica da vidi kako svira i pitao ga dal ce svirat umjesto njega. Tako su nastavili s Legom, a nedugo zatim je i Pero izašao iz banda pošto se nisu baš slagali. Zheeka je na bass doveo Mrlju, a ubacio i Pizzonija (2207) da probaju nešto s njim kao udaraljkašem. Prilikom jedne svirke u Rovinju pridružio im se i DJ Skill koji i nije baš dugo bio u bandu zbog 'raznih razloga'. Pretrpivši nekoliko promjena od svoga osnutka, POPEYE danas djeluje u sastavu:
Zheeka(gitara), Gianne(vocal), Fere(vocal), Mrlja(bass) i Lego(bubanj). Troznamenkasti broj odsviranih koncerata diljem Hrvatske i susjednih država, nastup sa Sepulturom i ADF-om, odlicna prihvacenost od strane publike samo pokazuju koliko POPEYE vrijede, a oni svakim novim nastupom pokazuju bolju uvježbanost i potvrduju svoju kvalitetu..
kontak na : popeyefamily@net.hr
Lesjak (88)
Čakovec
Jurmanka (89)
Pula
POPEYE HOMEPAGE
NAILED
COLD SNAP
CK(crew)SCENA
ZZZZZIKA
KUJICA
EURUPA se rodila prije godinu dana, ali stjecajem okolnosti javnosti se predstavila u pravi trenutak.
Njena posebnost je aktualnost tematike koju obrađuje – ulazak u EU.
EURUPA je proizvod kakvog dosad nije bilo u asortimanu Popeya. S obzirom da su žestok band, utoliko su ugodno iznenadili svojom sposobnošću da naprave nešto totalno drugačije I timr doakazali da je njihovo eksperimentiranje hvale vrijedno.
Ne dijele glazbu na žestoku I laganu, nego na dobru I lošu I to je jedan od ključnih razloga kvalitete “Eurupe”I Popeya općenito.
EURUPA je stvar koja će na prvo slušanje odskakati od ostalih pjesama koje će se naći na novom albumu, ali pravi znalci odmah će shvatiti da su Popeye napravili malu varku – instrumentalni dio I vokal su izrazito lagani I pitki, ali zato je tekst provokativani I ironičan.
EURUPA je suha I škrta kao naša svakodnevica, u njoj se mogu pronaći svi slojevi društva I ono što je najbitnije nikoga ne vrijeđa.
Proizvod je koji otvoreno progovara o delikatnoj temi gdje je javnost podijeljena. Trebalo je hrabrosti I talenta izumiti stvar koja je na pravom putu da obilježi 2005.g.
I za kraj, ne smijemo zaboraviti spomenuti refren “vukovi umiru sami”, jer ipak se Popeye ne kiti tuđim perjem. “vukovi umiru sami2, našli su se u EURUPI zato jer je to pjesma koja nas je predstavljala na Eurosongu 2005., a kako sam već napomenuo, EURUPA je na pravom putu da obilježi 2005. Donatien Belšak
...Dečki iz Pule gotovo su cijeloj dvorani bili poznati od prije, ja priznajem da nikad nisam imao priliku čuti ih. Dvojio sam kada su mi pričali o njihovom stilu, ipak htio sam ih pogledati, a na kraju, definitivno sam poludio, kao i cijela publika oko mene, što ćete imati priliku vidjeti sa fotki. Jednom riječju dečki sviraju- prestrašno. Od početka do kraja, publika se maksimalno rasturala na svaku stvar, vjerujte i ekipa na pozornici. Zadnji atom snage otišao je iz njih onog trenutka kada su napustili pozornicu, ostavljajući publiku znojnu do daske, a Kaptol na pola srušen. Stvarno, dečki sviraju odlično, možda me stil pomalo podsjeća na Rage, neznam...
...U tonu mahom drugačije modne revijalnosti šou se nastavlja izlaskom glazbeno-kazališne družine Popeye na scenu. Reflektor se pali, pjesma se ori, bodri vas pola Jabuke. Prvi valovi zvuka što podražiše čekić, nakovanj, stremen i ostale dijelove organa za slušanje dali su mi naznaku da se radi o crossoveru hip-hopa i HC/ metala: ritam bubnja je plesan i groovy, bas obasut svim blagodatima prstne tehnike, a gitarske dionice uhu prinose minimalistička i efektima začinjena napikavanja te provale bučnih rifova, najčešće primjetive na refrenima. Vokalno-glumačku sekciju čine dva mladića: jedan s dredovima i propovjedničkim čujte-i-počujte-što-vam-imam-za-reć' glasom; i drugi s kapicom čiji spisak proizvedivih glasova obuhvaća: nazalno polumumljanje, kvazi-etno i crnačko gospel pjevanje (opet kvazi i to na kvadrat) te pokušaje growlanja u afrikanskoj maniri. Teme pjesama rimovanih stihova na materinjem jeziku kreću se u rasponu svega što vole mladi, pa i onoga što ne vole, a to su država i političari. Uglavnom, radi se o bendu koji odašilje prodrmavajuće vibracije nastojeći stvoriti tulum-atmosferu kako scenskim nastupom, tako i riječima (koje su u prvom planu, iako ih uživo razabire samo onaj koji zna tekstove ili dijelove istih napamet). Neizostavne su bile i spike u međupjesmenim pauzama, uglavnom internog karaktera te upućene gitaristu kojem je navodno moral nizak zbog višednevne nejebice. Bilo kako bilo, dalo se primjetiti da je gitarist bio vidno umorniji od ostalih članova benda, osobito vokalnih interpretatora ("ma reci jednostavno repera, jebote!" :P) koji su i nakon sat vremena svirke bili nabrijani na nastavak šoua. To se i dogodilo u obliku pjesme s početnim komadom kitice: "bum, bum, shaka, shaka", te neke obrade čiji uvod čine nabacani rifovi od S.O.A.D-a, Sick of it Alla i Pantere, a koja se kasnije pretače u Sepulturino "Korijenje". Inače, nisam upoznat sa scenskim djelovanjem tamanitelja konzerviranog špinata osim na crtiću i u stripu, ali sudeći po brojnosti pjesama te reakcijama publike u vidu skakanja i prepoznavanja riječi, rekao bih da se ne radi o bendu koji se jučer rodio. A ako baš hoćete i meni su se dojmili, iako, prema IMI koji igra u NHF-u, ne nadmašuju svog stilskog parnjaka, Septicu. Tako da moj Popaj dolazi iz Vinkovaca, iako ovaj puljanski nije usporedno s njime baš Kićo. Za kraj bi izrazio Popaju (puljanskom, ofkors) podršku u obliku podignutog palca ruke po izboru. No čuvajte se, jer Badža vreba na svakom ćošku i jači je od Popaja ako ponestane spanaća. ;)...
...Ovi veseli Puljani su definitivno napravili super atmosferu, ali mislim da je velika organizatorova greška bila što je njih ostavio za kraj. Ali, zanemarimo taj detalj. Popeye je jedan od bendova čiji CD stvarno ne volim stavljati u svoju liniju, jednostavno mi ne pašu, ali se veseli svakom njihovom koncertu jer su kao stvoreni za razdrmati publiku svojim žestokim zvukom i donekle čudnim vokalom. Na njihovom koncertu jednostavno ne možete mirno stajati sa strane jer su Popeyevci preotkačeni da bi dozvolili ljudima da odu doma bez da se dobro zabave...
...Popeye su na pozornicu izašli u 23:10 a burno ih je pozdravilo oko 200-tinjak raspoloženih Dubrovčana. Bend je od prve minute počeo isporučivati golemu i močnu ali itekako kontroliranu energiju, koja prvenstveno počiva na izvrsnoj ritam sekciji. Glazbeno gledano rijeć je o klasičnom triju gitara, bas, bubanj, no dva pjevača koja se vrlo dobro nadopunjuju ipak donose originalnost u nastupu, imidžu i pristupu glazbi. Popeye zvuče kao da je Motorhead ubacio u overdrive mode, s gitarskim priključenjem Queens Of The Stone Age, ali s reperskim vokalnim izričajem. Ipak, da kod Popeyea nije baš sve sjajno uvjerio sam se potkraj koncerta kada su stihovima poput "jebem ti mater"(koji predstavljaju tekst cijele pjesme) pokazali određenu dozu infantilizma i vulgarnosti. Također, pojedine pjesme previše sliče jedna na drugu, no - sve u svemu - ovo je bio jedan vrlo dobar koncert jednog, po svemu sudeći, solidnog benda. Nakon točno jedan sat svirke zadovoljna publika burno je ispratila bend koji je, u biti, koncert morao završiti zbog sve brojnije ekipe na pozornici...
Što je „EU“ zapravo i ima li smisla uopće da jedna Hrvatska želi postati dio te regionalne organizacije europskih država? Pričaju kako članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana, ali pitanje je treba li to nama uopće i možemo li podnijeti takav teret na svojim leđima.
Hrvatska je mala zemlja i sa svojih 4.437.460 stanovnika nije neka sila, ali ipak svaki taj stanovnik ima svoju glavu kojom može razmišljati. No, želimo li mi doista razmišljati ili stvari jednostavno uzimamo zdravo za gotovo? Zašto ih gutamo onakvima kakvima nam ih serviraju?
Nije ništa novo da većina ide linijom manjeg otpora i putem lijepih priča koje su veoma često samo pusta obećanja, ali tako to ide oduvijek i zauvijek. Imamo lijepu zemlju na kojoj nam mnogi zavide, ali to očito ne znamo cijeniti.
Imamo more, planine, ravnice, polja... Imamo sve, a ne znamo iskoristit pa puštamo strance da nas oni uče mislit. Sa predivnom obalom koju iz godine u godinu posjećuje sve više turista, mi se i dalje ponašamo kao da imamo povez na očima. Pitanje je kada će taj povez pasti i kada ćemo napokon progledati, trgnuti se iz sna u kojem trenutno živimo.
Prodajemo naše bogatstvo i nismo ni svjesni što radimo sami sebi. Stranci postaju domaćini, a mi postajemo stranci u vlastitoj zemlji. Ne možemo na kraj sami sa sobom, a htjeli bi u neku organizaciju.
Kažu da, svaka europska država koja poštuje načela slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava može zatražiti članstvo u Uniji. Tamo bismo bili izgubljeni i s nama bi radili što bi god htjeli. Cijelo se vrijeme bunimo i mislimo da je zadnja slamka za koju se možemo uloviti „EU“. Osjećamo se tako jer i sami znamo da društvo na izdvojenog pojedinaca ne gleda s osmijehom, već podsmijehom, a onda se on prilagodi kako bi ga drugi prihvatili. Masa dominira. A što se događa nakon toga? Koriste ga dok mogu i dok ga u potpunosti ne iskoriste, a onda ga puste da opet ide svojim putem. Tako će Hrvatska završiti u Europi. Nemamo karakter i nismo dovoljno jaki da nametnemo svoje uvjete nego ćemo napraviti sve što treba samo da budemo dio toga jer ne želimo biti izolirani.
Utopit ćemo se u cijenama jer nas plaće neće više moći održavati na površini, ali onda će već biti kasno. Postat ćemo robovi velikih manipulatora i tada će nam se možda pokrenuti mehanizam misli u glavama. Trebali bi više razmišljati sad kad je vrijeme, a ne da se orijentiramo samo na ono što čujemo od drugih. Neke bi nam stvari u tom slučaju bile puno jasnije. Ne možemo znati što nas čeka dok to ne iskusimo na svojoj koži, ali vjerujem da to ni ne želimo iskusiti.
Zasigurno postoje pozitivne strane cijele ove priče i nije sve toliko crno kako izgleda, no to i je problem kod nas ljudi. U mraku vidimo samo ono što svijetli, vidimo samo ono što želimo vidjeti i prema tome idemo, dok o drugim stvarima ni ne razmišljamo jer nam se ne čine važnima. Kad dođemo do cilja koji smo si zadali, a ta svijetla se ugase nećemo više vidjeti i nećemo znati kojim putem krenut dalje. Tada će se upaliti nova svijetla koja će voditi u onom smjeru kako netko drugi bude htio, a mi ćemo to naivno pratiti jer o drugoj varijanti nećemo ni htjeti razmišljati.
No to je naš mentalitet i protiv toga ne možemo. Sami smo krivi za sve svoje postupke, a svatko gleda da njemu bude najbolje. Pojedinac ne može ništa primijeniti, a grupe koja bi mijenjala nema i jedino što nam preostaje je nada u bolje sutra i da se nećemo dati izigrati...
...evo, morao sam ovo napravit za skolu, a da ne budete zakinuti za to savrsenstvo dijelim i tu s vama :))))