pookapookapookapookapooka

'Ali dokle god ove potajne zađevice imaju uzrok u ličnoj sujeti ljudi (što je stalno slučaj sa spekulativnim sudovima koji nemaju nekog naročitog interesa i koji se ne mogu lako dokazati sa apodiktičnom izvjesnošću), njima će se uz odobravanje javnosti protivstavljati sujeta dfugih ljudi i na kraju krajeva stvari će dobiti onaj ishod do koga bi čista savest i iskrenost dovele,iako mnogo ranije. ALI AKO ŠIROKA JAVNOST UOBRAŽAVA DA DOVITLJIVI SOFISTI POTKOPAVAJU SAME TEMELJE OPŠTEGA BLAGOSTANJA, ONDA JE NE SAMO PAMETNO, VEĆ JE DOPUŠTENO I ŠTAVIŠE POHVALNO DA SE DOBROJ STVARI PRITEKNE U POMOĆ I PRIVIDNIM DOKAZIMA, A NE DA SE NJENIM PROTIVNICIMA PRIZNA I TO PREIMUĆSTVO KOJE BI IMALI NAD NAMA AKO BISMO U NAŠ GOVOR UNELI TON PROSTO PRAKTIČNOG UVERENJA I AKO BISMO PRIZNALI DA NAM NEDOSTAJE SPEKULATIVNA I APODIKTIČNA IZVESNOST. Ali ipak bih rekao da u svetu nema ničega što bi se teže moglo dovesti u sklad sa namerom odbrane jedne dobre stvari nego što su lukavstvo, pretvornost i prevara. Da se u oceni principa uma u čistoj spekulaciji sve mora da radi pošteno, to je najmanje što se može zahtevati. Ali kada bi bilo moguće da se makar i sa tim najmanjim računa sa sigurnošću, onda bi spor spekulativnog uma povodom najvažnijih pitanja o bogu, besmrtnosti (duše) i slobodi ili bio davno već rešen ili bi se uskoro završio. tako čistota savesti stoji često u obrnutoj srazmeri prema dobroti same stvari, a dobra stvar ima možda više iskrenih i poštenih protivnika nego branilaca.'

Ovo je Immanuel Kant, Kritika čistog uma, Transcendentalna teorija o metodu, 2. odsek - Disciplina čistog uma s obzirom na njegovu polemičku upotrebu. Nakon 400 stranica desetogodišnjeg truda da se jasno i nedvosmisleno definira snaga ljudskog uma u svom nastojanju da o samom sebi sudi beskompromisno kritički, Kant bez imalo ustezanja opravdava da vi na lažne tvrdnje jednog naciste da su crnci intelektualno genetski inferiorni u odnosu na bijelce uzvratite jednako lažnom tvrdnjom da je sveprisutno zaostajanje razvoja 'crnačke' kulture posljedica socio-kulturnih uvjetovanosti jer im prije 50-tak godina nisu dali da jedu u istim prostorijama u kojima su jeli bjelci i to u državi koja se može pohvaliti najduljom demokratskom tradicijom i revolucionarnom izjavom 'We hold this truth to be selfevident, all men are created equal.'
Vaša tvrdnja je lažna jer je nemoguće odvojiti utjecaj genetske određenosti od utjecaja okoline, ne postoji zamisliva metoda kojom bi se mogao analizirati fenomen neponovljivosti jedne tako velike populacije, u tako kompleksnom okruženju. Nacist je 'politički nekorektan', a vi ste 'politički korektni'... kad su u pitanju 'sami temelji opšteg blagostanja', u konkretnom slučaju pretpotsavka da ne postoji jasan demarkacijski kriterij kojim bi se opravdala zlobna tvrdnja o intelektualnoj inferiornosti crnaca, vama je - kao slobodoljubivom građaninu - odvezan jezik da njime udarite po skinheadu labavim argumentima jer je opasnost kojoj bi ste se prepustili prešućujući njegove tvrdnje i tako im davajući privid znanstveno objektivne tvrdnje puno veća nego što bi bila eventualana blamaža kad bi netko superiorno politički korektan, kao što smo to ja i Jašar Čurčija, ukazao na slabost i jednog i drugog argumenta sa čisto metodološkog stanovišta. Kant vam, dakle, ukazuje na pohvalnost agilnosti da ne prešutite tako očigledno i podmuklo kontaminiranje ljudske pristojnosti uopće jednom tvrdnjom na kojoj bi se kasnije mogao izgraditi sav užas nacističkih rasnih zakona i nezamisliva perverzija 'konačnog rješenja'. Upravo je počeo deveti studenog, dan na koji je 1938. godine Holocaust ušao u svoju operativnu fazu - Kristalna noć. Slučajnost.
U dilemi što je gore, komunizam ili nacizam, Kant je jasan... njegova 'dobra stvar' je ideal jedne čiste, nedogmatske religije. Komunisti su napadali taj 'opijum za narod' baš zbog njegovih prividnih pokušaja da 'kraljevstvo nebesko' približe poviješću smrvljenom i neznanjem poniženom ljudskom rodu, mnogi komunisti su imali čistu savijest i svojom kritikom religije doveli i do njenog reformiranja, čistoća savijesti mnogih komunista bila je u obrnutom srazmjeru sa 'čistoćom' njihovih naivnih ideala i zato je njihov poraz bio dvostruk, poraženi su kao osobe kojima je osobni moralni integritet izgrizla diktatura proleterijata i poraženi su kao dio malignog ideološkog pokreta koji je napravio ogromnu štetu čak i u povijesnim razmjerima, gdje je šteta oduvijek bila nešto na čemu se nije štedjelo.
Kant nije mislio na dijalektičare historijskog materijalizma ili na spiritualiste svedeborskog tipa. On je više cijenio kritički nastrojene pojedince koji se ne mogu pomiriti sa konvencionalnim dogmatskim ustrojem naslijeđenog pa se često bune i na neprimjerene načine, valjajući se, na primjer, u blatu tijekom Woodstockovskog LSD meteža pod geslom 'Turn on, tune in, drop out' zbog kojeg su nakon dva ubijena Kennedyja 1968 godine mladi ljudi i intelektualci stupidno ignorirali predsjedničke izbore.
Ali Kant nije samo politički korektna prva pomoć za slučajeve kad vas opkoli čopor pasa pa vam vješti Kant dobaci šarenu mačku koju vi bacite što dalje od sebe i tako pse natjerate da love manjeg, ali puno efikasnijeg predatora koji, za razliku od vas, nije sišao sa drveta zauvijek. Idemo dalje...

'Ali u ove slobode spada i ta sloboda da svoje misli i svoje sumnje, koje sami ne možemo rešiti, smemo da izložimo javnoj oceni (jedna avangardna radnička partija vs. jedna dogmatska ritualistička religija - op. pooka), a da zbog toga ne budemo oglašeni za nemirne i opasne građane. Ta sloboda potiće već iz praosnovnog (?) prava ljudskog uma, koji ne priznaje nikakvog drugog sudiju već samo opšti ljudski um u kome svaki ima pravo glasa; i POŠTO OD OVOG UMA ZAVISI SVAKI NAPREDAK ZA KOJI SMO MI PREMA NAŠEM STANJU SPOSOBNI, TO NAM JE JEDNO TAKVO PRAVO SVETO I NIKO NAM GA NE SME OGRANIČAVATI. isto tako je vrlo nepametno da se izviču za opasne izvesna smela tvrđenja ili izvesni drski napadi na one koje već priznaje najveći i najbolji deo ljudi; to znači pridavati im značaj koji oni ne mogu imati. Kada čujem da se neki umniji čovek trudi da opovrgne slobodu čovjekove volje, nadu na budući život i egzistenciju boga, onda zaželim da pročitam njegovu knjigu, pošto od njegovog talenta očekujem da će proširiti moje znanje. Ja već unapred znam savršeno sigurno... (...) ...da um, kao što je apsolutno nesposoban da u ovoj oblasti postavlja pozitivna tvrđenja, isto tako, i još više, neće umeti da na ta pitanja da negativne odgovore. Jer zaista, odakle taj slobodni mislilac može dobiti svoje vajno znanje da, na primer, ne postoji nikakvo najviše biće. Ovaj stav leži izvan oblasti mogućeg iskustva i upravo zato izvan granica svakog ljudskog saznanja. UOPŠTE NE BIH ČITAO DOGMATIČKOGA BRANIOCA DOBRE STVARI PROTIV OVOG NEPRIJATELJA, JER UNAPRED ZNAM DA ĆE ON NAPADATI NA VAJNE DOKAZE PROTIVNIKA SAMO DA BI UTRO PUT ZA SVOJE SOPSTVENE PRIVIDNE DOKAZE; OSIM TOGA, JEDNA SVAKODNEVNA ILUZIJA NE PRUŽA TOLIKO MATERIJALA ZA NOVE PRIMEDBE KAO JEDNA NEOBIČNA I OŠTROUMNO IZMIŠLJENA. Međutim, protivnik religije koji je na svoj način dogmatičan može da da koristan materijal za moju kritiku i da posluži kao povod za ispravljanje nekih njenih osnovnih stavova, a da se s njegove strane ne moram ničega bojati.'

Dakle, ako Jašar Čurčija javno ustvrdi da nema boga jer se ist ne javlja na mobitel, Kant bi taj argument uzeo u obzir jer jedan intervencionistički nastrojen bog bi trebao biti stalno dostupan pa ako se ne odaziva Jašaru onda je njegova intervencionistička efikasnost jako precijenjena. A ako bi biskup Mile Bogović rekao da je Jašar Čurčija samo jedan od onih koji žele uništiti Katoličku crkvu jer biskupi ne dijele narodu svoje brojeve mobitela isključivo zbog brige da isti ne upadnu u potrošačku groznicu tipa 'sektor usluga' i ne počnu ga zvati u tri ujutro jer im je đavao izašao iz kotla za pečenje šljivovice, izvadio akumulator iz Mercedesa te ga bacio u bunar pa im sad treba egzorcist da izvadi akumulator iz bunara... e tog biskupa bi Kant smatrao samo za još jednog farizeja koji svoju ulogu eksluzivnog božjeg zastupnika na zemlji brani tako što se osjeti ugroženim jer se ponaša kao bog i batina u ovom kraljevstvu zemaljskom pa kad netko ukaže na očigledan izostanak božje intervencije, biskup misli da takvu herezu samo batina može iskorijeniti... ili barem humano preseliti.
Osim što vam kant ostavlja odvezane ruke da zbunjujete neprijatelja, on vam instalira i SVETO PRAVO da zauvijek i svuda drmate žestoko po svemu što vam vrijeđa ljudsko dostojanstvo i izaziva vašu savijest da se PRAOSNOVNIM refleksom buni protiv napada na integritet vas kao moralnog pojedinca pa makar vam i nije baš najjasnije odakle je Jašar Čurčija dobio broj božjeg mobitela.
Kant je virtuoz pamfletizma i cijela njegova kritička filozofija je jedan drski i odvažni napad na sve što se može nazvati zadanim stanjem i na sve što opstojnost tog zadanog stanja opravdava nekim izrazom ortodoksne gomile nesklada. Njegove riječi nisu šuplji eho euforično izvikivanih prosvjetiteljskih parola njegovog vremena, njegov neprijatelj je star koliko je stara i ljudska sposobnost da prepozna napast u koju čovjek iznova i iznova biva uvođen... njegov neprijatelj je vitalan kao što je vitalna i uvijek spremna ljudska sklonost da se čovjek prepusti toj napasti. I vjerujete mi na riječ, njegov neprijatelj je i vaš neprijatelj jer upravo je Kant izmislio neprijatelja a priori.