pookapookapookapookapooka

Relativno nedavno mi je 'Ona koja je izgubila HZZO iskaznicu otprilike kad i ja' ukazala na nešto što je i meni samom palo na pamet baš par dana prije 'relativno nedavnog' e maila.
Kompromis. 'Kompromis' je imenica. Koji je glagol? Kako se postiže kompromis? Kompromitirati. Glagol je 'kompromitirati'. Kompromis je međusobno ili obostrano kompromitiranje.
Kompromis je izraz koji vjerojatno dolazi iz trgovačke sfere ljudskog postojanja, on se iz trgovačkih ugovora provukao u svakodnevnu stvarnost i nametnuo se kao nužan ili barem prevladavajući modus odnosa, postao je 'po defaultu' nešto normalno.
Kompromis ima svoju cijenu. On je 'trade off', njegova cijena je odustajanje od svojih želja koje se prebijaju sa odustajanjem druge strane od njenih želja. Naglasak je na međusobno isključivim željama partnera, naglasak je na konfliktu, naglasak je na prešutnom gubitku interesa obje kompromitirane obale kompromisa. Prešutnom?
Teško, vrlo teško. Kompromisom potisnuti interes ne nestaje već čeka vrijeme promijene odnosa snage između već kompromisom oslabljenih strana. Tada kreće nova runda kompromitiranja, stari ugovor se raskida i ono u čemu se interesi stranaka ili osoba razlikuju pojavljuje se puno veće nego što je bilo prilikom prvog kompromitiranja. Razlike su se u međuvremenu pritajeno hranile parazitirajući na kompromitiranoj stvarnosti odnosa kompromitiranih strana ili osoba koje su upale u zamku kompromisa. Pučki rečeno, ljudi jedu govna jedni od drugih dok im ne pukne film. Onda se malo nabacuju govnima sve dok se ne uspostave nove kvote fekalne konzumacije. Eto, to je kompromis. Ili 'trade off'.
Beskompromisnost? U pogledu čega? Beskompromisnost u pogledu kompromisa? Može, ali kako onda ulaziti u interakcije sa drugim ljudima, ljudima koji ne dijele vaše mišljenje, vaše želje, vaše interese? Ne možete dočekati na nož svakoga tko drugačije misli od vas. Na prvi pogled djeluje kao nešto neriješivo, kao 'damage contro, izbor najmanjeg zla, kvaka 22.
Ali nije. Naravno da nije.
Postoji jebeni dogovor. Dogovor, za razliku od kompromisa, ne inzistira na onome što razdvaja stranke u njihovom 'persuit of happiness', dogovor se fokusira na onome što ih spaja, što dijele kao zajedničko, na onome što nije sporno. Ako to što nije sporno svojom inercijom zanemari ono što je sporno, dogovor se spontano postiže. Ako ono što je sporno stalno ili potpuno ometa putanju nespornog, dogovor uopće nije nikad ni postojao. Trgovačko porijeklo kompromisa je jasno jer se u trgovini nesporne stvari ne ugovaraju ugovorom, one se zanemaruju i ignoriraju zbog onih spornih stvari, nesporne stvari se zaboravljaju u samopodržavajućoj potrebi za postizanjem novih kvota fekalne konzumacije.
Dogovor (consent) svojom benevolentnom, dobronamjernom prirodom gasi razlike indirektno, prekriva ih neprozirnim velom (veil of ignorance, John Rawls) zajedičkih interesa pod kojim one venu, blijede, uskračene od svoje osnovne hrane – nezadovoljstva.
Zato su vam na onome koga stvarno volite najsimpatičniji baš njegovi nedostaci.
Vrijeme je dogovora (Time of Consent, George Monbiot). Jeste li spremni za to vrijeme? Ili još uživate u autodestruktivnoj, pasivno-agresivnoj slatkoj boli svojih tko-zna-kojem-govnu žrtvovanih života.
Jer ako ste spremni, morate znati da sunce izlazi jer zemlju okreće ritam naših koraka dok hodamo ukorak, dok hodamo ne pod parolom 'Hasta la victoria siempre' (Prema pobjedi, zauvijek... Che Guevara) već pod parolom 'Speak softly and carry a big stick' (Govorite nježno i nosite veliki štap'... F.D. Roosevelt)
Ako niste spremni na taj ritam, trebali bi znati da je bog na našoj strani, kako je to neoborivo ustvrdila Eleanor Roosevelt – 'No one can humiliate you without your CONSENT'.
Ritam. TUP....TUP-TUP..TUP. BEGIN!!!