pookapookapookapookapooka

Kad je opet nestalo mahuna ja sam pomahnitao. Oblio me hladan znoj i pojavili su mi se nakakvi prevodioci koji su stalno nutkali da mi prevedu riječ ''prčevina'' na razne jezike. Uvijek kad pomahnitam ti me prevodioci toliko ubiju u pojam da se počnem praviti da nisam mahnit i vičem kako se meni živo jebe za mahune, da sam ja tu zbog hajke i nasilja, da znam tko je nahuškao risove na svetog oca dok je obavljao nuždu u grmlju i da ću umrijeti ako treba ali im se neću živ nikad predati pa makar me i reanimirali, jer imam ovu injekciju koju čuvam za slučaj da me iznenade i reanimiraju bez mog znanja. Usprkos mirisu mahuna koji su saboteri širili ne bi li gurnuli u mahnitost sve one slabijeg karaktera, usprkos prevodiocima koji su vikali stvari kao što je ''What in Heavens name might mean this omnipresent word 'prčevina' and why can't we move foward and disregard it as we disregard everything else... why are we so paralised with this irational and utterly humiliating curiosity about the meaning hidden behind this fascinating word... 'prčevina'. Shall we seize to egsist, suffocated by unbareable ignorance and devastating impotence of our futile reality. 'Prčevina'... imagine you just hire someone to translate it for you... and all that for unresistible low costs and benefit of paying in advance in order to avoid any contamination of that blissful state that human being can reach only after spiritual enlightment of absolute and complete devotion to that intriguing meaning of 'Prčevina' that hounts you and others like you from the momment when it was announced that green beans are no longer served for lunch.'' Podlost prevodica je beskrajna. Prčevina je samo način da čovjeka natjeraju da pomahnita jer nema više mahuna. A nema ih, prčim li im majku milu i onome ko ih stalno spominje kao da nema drugih stvari koje bi čovjek mogao upotrijebiti da sjebe ovu predivnu kreaciju svijeta stavljenog mu na raspolaganje... kao da nestašica lebdećeg krupnog otpada koji bi bježao pred sanitarnim djelatnicima i napadao žene, djecu, starce i ostalu nejač, unoseći tako potpunu nesigurnost i onu vrstu defetizma koju smo sposobni sami sebi priuštiti samo mi ljudi i svoje živote deklarirati kao nepodnošljive jer se priča da nema više mahuna, a na televiziji je bila reportaža o jatu felgi koje su se iz vedra neba obrušile i do smrti zatukle novinare koji su istraživali taj fenomen te im ubrizgale u izmrcvarena tijela alkohol i gurnule ih sa silosa na kojem su pekli odojka ne bi li ustanovili ima li lebdeći krupni otpad zajedničkih sklonosti sa svojim stvoriteljima. Neću pomahnitati. Jebe mi se za 'Prčevinu'... najvjerojatnije je to neko jebanje u zdrav mozak... ko da je mozak neka tamo prčevina pa da sam sebe izprči do iznemoglosti zbog te 'Prčevine'. Da nije to ono kad se krupni otpad roji nad čudom jedinstvene kreacije kroz viziju beskonačnog u pojedinačnom pa onda pikira i strmoglavi se u šaht.
''the rich have got their channels to the bedrooms of the poor...'' - iza ekrana su oni, a mi smo im prčevina. Sve što ih drži iznad nas je naša spremnost da neodoljivo nagađamo i pogađamo je li to oni nas prče jer mi tako hoćemo ili nas to prče jer mi tako nećemo. A prče nas jer bi bez toga sav njihov krupni otpad bio ono što i jest, hrpetine bezvrijednog smeća. Prče nas da nam oči iskoče kad vidimo kako nas prče zbog nekog smeća pa nas vid zaštiti od poraznog prizora konačnog poniženja i pošalje nam sliku privida u kojem otpad lebdi, razum to ugura u model u kojem nismo mi najobičnija prčevina već je prčevina nespoznatljiv, ezoteričan pojam nečega što bi svi mi prčili ali ne možemo jer ne znamo što je to, a naš um, devastirani i atrofirani instrument za prčenje svijeta, krivo srasli neokorteks i limbički sustav, sav taj metež kompenzira mahnitanjem jer je opet nestalo mahuna. Ili bilo čega što može nestati. Osim lebdećeg krupnog otpada koji nas sodomizira dok negiramo i izbjegavamo i najsiromašnijima duhom jasnu viziju da smo upravo sad baš mi prčevina, a Kraljevstvo nebesko nam se reklamira kao odlagalište ambalaže koja nikad nije ni sadržavala sadržaj.
Televizija. Ili vizija.
Prčevina. Ili čudo koje potvrđuje da se pravila ne odnose na čuda.
Mahune. Ili zrnce pijeska na suncu uhvaćeno u mekano prožimanjem sa peludi svemira u veličanstvenom, nikad istom i nikad različitom, čudu poljskog ljiljana.
TURN OFF, TUNE OUT, DROP THE SKY