|
Evo još jednog luđaka koji je sasvim jasno vikao 'NE!' kad je to trebalo. Odmah na početku da jednu stvar rasčistimo, ovaj je luđak imao 187 robova. To na prvi pogled izgleda krajnje licemjerno jer je zagovarao ukidanje ropstva i jednaka prava svih ljudi. U to vrijeme, u Americi, ako bi neki rob dobio slobodu i postao građanin, morao je u roku od jedne godine napustiti državu (jednu od 13 britanskih kolonija ili kasnije jednu od saveznih država). Koliko bi to odgovaralo njegovim robovima, ja ne znam. Sudeći po liku i djelu ovog luđaka, mislim da im nije bilo tako strašno kako je bilo drugim robovima. Osim toga, njegova osuda Britanije koja je sponzorirala trgovinu robljem prema zapadnoj hemisferi, osuda koju je on iznio u prvom nacrtu Deklaracije nezavisnosti je izbaćena na traženje predstavnika Južne Caroline i Georgije. Prije toga, 1769. godine, kao pripadnik zakonodavnog tijela Virginije, tražio je ukidanje ropstva, ali mu to nije uspjelo. 1778. godine uspjelo mu je da se zabrani daljni uvoz robova u Virginiju, što prema njegovim rječima nije bio potpuni uspjeh, ali je 'zaustavljeno uvečavanje zla putem uvoza, ostavljajući budućim naporima potpuno iskorjenjivanje tog zla (ropstva). A tu je i Sally Hemings i njena priča.
Luđak se zove Thomas Jefferson i autor je ovog teksta iz Deklaracije nezavisnosti:
We hold these Truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty and the pursuit of Happiness.
That to secure these rights, Governments are instituted among Men, deriving their just Powers from the consent of the governed.
That whenever any Form of Government becomes destructive of these Ends, it is in the Right of the People to alter or abolish it, and to institute a new Government, laying its Foundation on such Principles, and organizing its Powers in such Form, as to them shall seem most likely to effect their Safety and Happiness. Prudence indeed, will dictate that Governments long established should not be changed for light and transient Causes; and accordingly all Experience hath shewn, that Mankind are more disposed to suffer, while Evils are sufferable, than to right themselves by abolishing the Forms to which they are accustomed. But when a long Train of Abuses and Usurpations, pursuing invariably the same Object, evinces a Design to reduce them under absolute Despotism, it is their Right, it is their Duty, to throw off such Government, and to provide new Guards for their future Security.
Tu gore piše da su ljudi skloniji patiti zbog zloupotrebe vlasti ako su te patnje podnošljive, nego tu vlast, na koju su navikli, srušiti. Ali ako ovi što zloupotrebljavaju vlast nemaju pameti, ljudima dopizdi pa ih sruše.
Thomas Jefferson je bio svestran čovjek, tako da je JFK, na jednom primanju nobelovaca u Bijeloj kući, rekao kako nikad na ovom mjestu nije bilo toliko ljudske pameti i talenta, osim možda kad bi Thomas Jefferson ručao sam.
Taj je luđak bio 189 cm visok, nespretan, lagano introvertiran, govorio je vrlo tiho, vjerojatno zbog govorne mane, nije pravilno izgovarao 's' i 'z', to jest, šuškao je dok je govorio. Imao je crveno-plavu kosu, što je rijetka kombinacija i sive oči sa svijetlo smeđim točkicama. Djelovao je hladno u prisustvu stranaca, ali bi se vrlo brzo, nakon upoznavanja otvarao i otkrivao svoju dobru i veselu narav i beskrajne interese potkrijepljene ogromnim znanjem.
Elem, taj je nevjerni Toma bio deist, što je u ono vrijeme bilo isto kao i nevjernik, pa je bio i prva žrtva blaćenja za vrijeme kampanje za predsjedika. To blaćenje je bila novost pa nije baš uspjelo tako da je Jefferson postao treći Predsjednik SAD. Za vrijeme svoja dva četverogodišnja mandata kupio je ''Louisiana Teritory'' od Francuske 1804. godine, za 22 milijuna dolara, koji su jako trebali Napoleonu da financira svoju strast za ratovanjem, uz okolnost da su njegovi planovi o francuskom Novom svijetu propadali pri svakom pokušaju, što zbog pobuna domorodaca, žute groznice ili španjolske dominacije. To kupljeno područje bilo je otprilike veliko kao 25% današnjih SAD. 1808. godine njegov zakon o zabrani trgovine robljem sa drugim zemljama je usvojen.
Toliko o njemu kao Predsjedniku. Hajdemo vidjeti zašto je bio lud. Kao što sam spomenuo, bio je deist. Znači nije bio ni ateist ni agnostik. Stalno je ponavljao svoju vjeru u Stvoritelja koji je podario ljudima njihova neotuđiva prava, a ljudsku je moralnost smatro urođenom osobinom (na što bi Kant rekao:' Halt!!!'). Jefferson nije vjerovao u božansku osobu Isusa Krista i protivio se svim oblicima mističnog kao što su čuda ili božja trojednost (koja se i ne spominje do 200. godine i Tertulijana koji je autor i ovih poznatih parola:
Prorsus credibile est, quia ineptum est. - It is to be believed because it is absurd.
Certum est, quia impossible est. - It is certain because it is impossible.
Tako je Jefferson napisao ono što se naziva ‘Jefferson’s Bible’, četiri Evanđelja prema Jeffersonu, iz kojih je izbacio sva čuda i sve drugo što je smatrao nadnaravnim, ostavljajući samo Isusovu moralnu filozofiju, koju je iznimno cijenio, baš kao i osobu Isusa Krista, koja u njegovoj verziji Evanđelja nije uskrsnula. Nije izbacio božansku osobu Djevice Marije i njeno uznesenje na nebo jer se to i ne spominje u Novom zavjetu, to je oko 600. godine netko izmislio, a 1950. godine papa Pius XII, uz diskreciono pravo infalabiliteta, proglasio dogmom kao ''Uznesenje Djevice Marije'', znači fizičko preseljenje Marije sa zemlje na nebo, uz opasku:''Ako se itko, ne daj Bože, usudi svojevoljno nijekati ili sumnjati u ovo što smo upravo ustanovili, neka taj zna da je u potpunosti udaljen od božanske katoličke vjere.''
Jefferson je nepokolebljivo tražio odvajanje utjecaja religije na vlast i zabranu bilo kakve zakonske veze između države i crkve. Dok je bio Predsjednik odbijao je dane vjerskih svetkovina proglašavati državnim praznicima. Evo i nekih citata:
"History, I believe, furnishes no example of a priest-ridden people maintaining a free civil government"
"In every country and in every age, the priest has been hostile to liberty. He is always in alliance with the despot, abetting his abuses in return for protection to his own"
Iako sam nije bio religiozan, Jefferson se užasavao pomisli o potpunom odbacivanju ideje boga, pošto je sve ljudske moralne kriterije smatrao božanskim darom. Držao je da je odnos između čovjeka i boga nešto krajnje osobno, nešto što (kao uvjerenje, ne kao djelo) ne bi smjelo biti regulirano nikakvim zakonom, odnosno sloboda vjeroispovjesti je prema njemu jedna od temeljnih ljudskih sloboda, bez obzira na sadržaj te vjeroispovjesti.
Jefferson je smatrao moralnost kao urođenu ljudsku osobinu i kao takvu sposobnu da u manjim društvima dovede do harmoničnih i pravednih odnosa među ljudima. Za tu tvrdnju je uzimao kao primjer brojna društvena uređenja Indijanaca koja su bila čvrsta i pravedna iako nije postojao nikakav zakon da ih propisuje. Smatra da su Indijanci u takvim društvima daleko sretniji od europskih naroda koji su pod vladavinom pisanog zakona. Ipak, takvo spontano, anarhistično uređenje, Jefferson drži uspješnim samo u okolnostima malobrojne skupine ljudi, u situacijama kad je riječ o velikoj populaciji, zakon postaje jedini način reguliranja odnosa. Ne vjerujem da je podržavao genocid koji se polako, ali sigurno odvijao baš nad tim prirodno moralnim Indijancima.
Taj je Jefferson prvi iznio mišljenje da Amerikanci ne mogu biti nacija kao što su to europske ili druge nacije, koje svoj nacionalni osjećaj crpe iz maglovite povijesti i iracionalnog ponosa koji je redovito izveden iz sukoba sa nekom drugom nacijom. On misli da će Amerikanci biti nacija koja će se okupljati oko ideja slobode i jednakosti, da će biti 'nacija ideologije' i iz te ideologije jednakosti stvarati svoj nacionalni ponos.
Za razliku od prije navedenih luđaka koji nisu imali baš puno sreće u intimnim odnosima, Thomasu je tu išlo čak i malo previše dobro. Godine 1772. oženio se sa Martom Wayles Skelton (1748-82). Imali su šestoro djece, ali je samo jedno doživjelo zrelost. Nije se ponovno ženio. Kontraverzna, još i u njegovo vrijeme, situacija je vladala oko njegovog eventualnog očinstva u slučaju djece njegove ropkinje Sally Hemings.
Sally Hemings (c.1773 – 1835) je bila ropkinja iako je bila tričetvrt bijela, njen otac je najvjerojatnije bio otac Jeffersonove žene Marthe, John Wayles, tako su njih dvije bile polusestre. Nakon smrti Marthe Jefferson i Jeffersonove kćeri Lucy, ovaj je tražio da mu u Pariz, gdje je bio ambasador SAD-a, pošalju devetogodišnju kćer Mary i stariju dadilju Isabel. Ali pošto je Isabel bila trudna poslali su mu mladu Sally. Glasine da su Sally i Jefferson bili u intimnim odnosima krenule su puno ranije od Jeffersonove pobjede na izborima za predsjednika i inauguracije 1801.godine i objavljene su 1802. godine.
Dokazi o očinstvu su se oslanjali na činjenice da su (1) Jefferson i Sally Hemings obadvoje bili na njegovom imanju Monticello u vrijeme začeća njene djece, (2) Madison Hemings, sin Sally Hemings je 1873. godine izjavio da je njegova majka imenovala Jeffersona kao oca sve njene djece, (3) sva su djeca Sally Hemings fizički ličila na Jeffersona, (4) djeca Sally Hemings su, za razliku od ostalih Jeffersonovih robova, bila oslobođena prije njegove smrti ili se za njih (dvoje) Jefferson pobrinuo u svojoj oporuci. Sama Sally Hemings je dobila ''her own time'' od Jeffersonove kćeri Marthe, što je bilo gotovo kao oslobađanje, samo što nije morala napustiti državu.
Odnos Sally Hemings i Thomasa Jeffersona je možda bio odnos seksualnog iskorištavanja, koje se ne razlikuje bitno od silovanja, odnos koji je karakterističan za najprljaviju tajnu američkog robovlasničkog društva. A možda je bio i dobrovoljan odnos dvoje odraslih ljudi koji su se voljeli. Tvrdnja Sally Hemings da je otac svih njenih šestoro djece Thomas Jefferson implicira vjernost jednoj ženi, a to i nije baš karakteristično za nekoga sklonog seksualnom iskorištavanju. Jeffersonova briga o toj djeci govori u prilog ideji da je u odnosu bilo barem odgovornosti, ako ne i ljubavi.
Elem, Sally Hemings... postoje samo dva njena opisa, u oba dva se navodi da je bila skoro bijela (mighty close white) i vrlo lijepa. Nakon smrti Thomasa Jeffersona, oslobođena (''her time'') od Marthe Jefferson, Sally Hemings živi sa svoje dvoje djece, sinovima Madisonom i Estonom, u Charlottesvillu do svoje smrt.
Thomas Jefferson je osnovao University of Virginia i napravio još jako puno toga što možete pročitati u Wikipediji, na primjer.
Pokopan je na svom imanju Monticello, a na nadgrobnom spomeniku su napisane riječi koje je on sam sastavio, baš za tu namjenu:
Here was buried
Thomas Jefferson
Author of the Declaration of American Independence
of the Statute of Virginia for Religious Freedom
& Father of the University of Virginia
To je smatrao svojim životnim djelom, Deklaraciju Nezavisnosti, zakonom zaštićenu slobodu vjeroispovjesti i stvaranje sveučilišta, kao uloga u budućnost slobode i jednakosti.
Nije bio totalni luđak kao oni prije navedeni, ali je ipak bio luđak. Za razliku od, recimo, Ronalda Reagana, koji je za životni cilj imao Rat Zvijezda, popularni naziv za SDI (Strategic Defence Iniciative). A on je onaj netko koga sad moram spopasti da bude balans između naših i njihovih. I dobro sam ga izabrao. Zajebano dobro.
|
