pookapookapookapookapooka

Bio sam na eksluzivnom MTV partyju, nekakva Red Campari propagandna turneja. Upad je bio samo uz pozivnicu, a piće je bilo besplatno. Skyy votka, između ostalih, isključivo stranih i skupih destilata. I šamanjac. Bilo je oko tisuću ljudi, razglas je bio fenomenalan, a muzika iznenađujuće dobra. Bila je i gomila žena u crvenim bikinijima, u nekim kadama, na nekim postoljima, a tri su bile u staklenom šanku. Mamile su narod da ih pomalo dirka i fotografira se s njima. Bila je i jedna sa natpisom 'Lick me', ne znam kako su je i koliko lizali. Djelili su nekakve raznobojno-svijetleće ventilatore i zasipali ljude plastičnim crvenim kuglicama. I laseri, light show i još neki efekti koje nisam ni primjetio.
Skyy votka je jedini alkohol kojeg se donekle sjećam sa nekakvim pozitivnim emocijama. Mogla se piti čista, sa malo leda i limunom bez onog stezanja grla i bez one 'jebem ti majku, što to sipaš u mene' reakcije organizma. Stvarno dobar alkohol, za one koji ga vole. Ja ga ne volim.
I tako ja stanem u red, da uzmem Mahiru jednu Skyy votku, da proba i da mi kaže svoje mišljenje. I čekam nekih 20 minuta da je dobijem pa izvadim pare da platim, a ovaj mi kaže da je sve besplatno i da nema limuna. Dobro, kažem, i uzmem votku i odnesem je Mahiru. Pa je on je pomiješa sa Red Bullom. Jebiga. I odem ja tako plesati dole na neki podij, usput nagovarajući ljude da gurnemo neki laser od 9000 Eura sa zida, na neke nevine ljude ispod. Onako, baš mi se pričalo. Ali ništa ozbiljno, naravno. Ne zato što su ljudima od luđaka mrži samo ozbiljni ljudi, nego zbog mog osobnog zadovoljstva, uvjetovanog prljavštinom. Jer ja sam mašina koja radi na prljavštinju. Nešto kao: ' I love the taste of dirt in the evening. It tastes like dirt.' I tako ja pođem plesati na krilima prljavštine, jer mi je to jedna od najdražih stvari u životu, plesanje. A prljavština bila baš kako treba. I u jednom trenutku se pojavi ispred mene pet komada ovih mladih dama u crvenim bikinijima. A do njih jedna moja prijateljica, jako pijana, inače udana za Engleza. I smijem se ja, i smije se ona. A red bikini girls se smiješe i plešu u ritmu skroz drukčijem od moga. A onda dođe Englez pa popričamo o tome kako netko zna nešto, ali ne sve, a netko drugi isto zna nešto, ali ne sve i kako ništa nije u potpunosti kompatibilno ničemu drugom i složimo se oko toga 'that nothing ever happened twice' pa se ja vratim u nepresušne dubine horizontalnog low bass ritma, to je ono kad se bass rasteže mijenjajući frekvenciju up and down i stvara kontinuirani ritam koji je zajebano moćan sadržaj energije koji čeka da ga oslobodi isprekidani, energični, eksplozivni vertikalni ritam s malo kompliciranijom formom periodičnosti. A to nije odgovaralo red bikini girlsima pa odoše opet u kade i na postolja, a zamjene ih oni veliki momci što kulerski stoje, ogledaju se, šute i ispijaju neke pive ili one Bacardi breezere od 5 % alkohola i zauzimaju duplo više prostora od ovih što rade na prljavštinu. Pa me gledaju zainteresirano, ovaj jedan sugestivno prekriženih ruka i smiju se. Nečemu, ne nužno meni, jer, u stvari bi bilo nenormalno da se ne smiju ili smiješe. Svi su se smiješili. Ja nekako veselo jer mi je jasno da ulijeće horizontalni ritam pa ga pogodim sekundu prije nego što izađe iz zvučnika, u tri sekunde mu dešifriram formu periodičnosti pa još uvijek zavaljan u low bass, pustim akumuliranu energiju na jedini mogući način, divlje, mahnito, jasno pokazujući da je horizontala progresivna i da je i ovo divljanje kontrolirano nezaustavljanjem ruka, već je više stvar inercije, sve dok stvar ne dobije periodu dva i viši bpm, a ja pređem u random mode pokreta u prostoru, zaustavljanjem ruka u pola zamaha mijenjanjem smijera pokreta, savršeno u skladu sa duplom formom periodičnosti, leteći kroz stalno prisutni medij low bass horizontalne energije, onako iskreno nasmiješen i, dakako, potpuno sam, jer to je nešto blizu transa, a čovjek je u transu uvijek sam, za razliku od rituala gdje nestaje podajući se pasivno unaprijed određenom, ustaljenom protokolu tipa stupidnih modnih revija ili drevnom, carskom protokolu rimskog dvora. Onda su u tri ugasili muziku, a ja sam do jedan ipo popodne nosio MTV-jeve rekvizite, skupljao stotine slomljenih čaša na najposjećenijoj gradskoj plaži, da bi na kraju postavili ponovo podjelu plaže na dio za bogate, sa ležaljkama, koji je ograđen metar ipo visokom platnenom ogradom, sa nekim bungalovima sa zavjesama za one koji su sposobni platiti i privatnost, a koji su tako raspoređeni da dio za bogate, odozgo sa puta izgleda kao mali konc-logor sa stražarskim kulama na strateškim mjestima. Tako da sam još i zaradio 300 kuna, a pošto sam bio jedini koji zna engleski, još sam izgrebao i karton Skyy votke za ljude koji su skloni vatrenoj vodi pa sam postao omiljen i u tom izuzetno utjecajnom sloju mojih sugrađana, sloju bez kojeg bi svi morali nositi teške stvari. A onda bi to puklo jer je teške stvari puno lakše dignuti u zrak ili zapaliti, nego da ih svi stalno nose. Zato ja volim prljavštinu. Gubim se u sebi. I potpuno me boli kurac za... kako se naziva ono ritualno konvencionalno oružje... opći stav? Javno mnijenje? Da sam Beagle, možda. Ovako... ha, ha, ha, ha... nikad više.
Enjoy your body. Use it EVERY WAY you can, don't be afraid of it or what other people
think of it. It's the greatest instrument you'll ever own.
DANCE.