pookapookapookapookapooka

Jednog dana onaj koji ova slova čudom uma u svojoj glavi pretvara u pojmove koje onda povezuje u misli sigurno će umrijeti. Ako ga zakopaju doći će tanki, mali crvići i kad se dobro najedu otpuzat će debeli i veliki. Oči koje ovo čitaju, sada bistre i pune života, jednog dana će se smežurati i kao dva komada pokvarene hladetine ležati će u mrtvim očnim dupljama. Zubi, koje bi smijeh otkrivao iza usana stvorenih i za ljubljenje, izvirit će oštro vanka kad lice, kojim se kroz cijeli život izražavala beskrajna kompleksnost osjećaja i magija komunikacije, polako počne otpadati sa mrtve kosti lubanje. Mozak, sastavljen od 95% vode, svaki jedinstvene građe, jedinstvenih veza neurona koje se mijenjaju baš sad dok ovo što pišem razumijeva onaj koji ovo čita, sigurno će jednog dana prekinuti svu neurotransmitersku komunikaciju i prestati biti nešto što zbog svoje dinamičke prirode sa povratnom spregom nikad neće biti moguće modelirati ili simulirati. Postati će smrdljiva voda puna hranjivih bjelančevina, koja će, kao i svaka druga voda, tražiti put da iscuri i ukljući se u vječito ponavljano putovanje vode iz zemlje u nebo pa iz neba u zemlju. Onaj koji ovo čita jednog dana će sigurno umrijeti, baš kao i onaj što ovo piše. To je jedino što nam je život dužan dati nakon svoje pojave u okolnostima koje mi jednostavno nazivamo svemir. Smrt.
Budite sretni. Tražite način. Ništa vas ne može zaustaviti. Svaka druga pomisao je suluda, baš kao ona da možda nikad nećete umrijeti. Budite sretni, budite zadovoljni. Budite dobri da bi i drugi mogli biti sretni. Živi ste, prijatelji, ŽIVI.