subota, 28.06.2008.
Andjele moj...
....sto morem svoje njeznosti moju tugu u osmijeh pretvaras.... i vracas izgubljenu nadu sa malo rijeci i puno ljubavi...i cinis me sretnom ....tonem ti u dusu i citam, slovima meksim od svile...veceras pozeljeh da si moj...ma nije te bilo dugo,znas, prosao je trenutak....kao vjecnost..dovaoljan razlog da otvorimo vino....jer i ja sam bas kao i ti u svome srcu cuvala tisinu...citavo ovo vrijeme....a sjecam se .. pamtim...ispisane redove nase...bez nekog posebnog razloga,jer nama je od ljubavi dano...da dijelimo rijeci...iste snove...da se volimo tajno.....u tom svijetu u kojem rijetko ostajemo sami...jedno drugom do kraja nismo sudjeni...a ipak...volimo se...izmedju sunca i mjeseca....trenutak je kad osjetis drhtaj...dodir poljupca...kad zatreperis ljubavlju svojom...i samo mi nakon dugo vremena...zastani na tren i poslusaj ljubav...ovu melodiju sjetnu...prelijeva se u boji tvojih ociju...ne zuri se ,vrijeme ionako prebrzo leti...razmaknut cu ti kosu,sapnuti...nemoj da se zuris...sada je najljepse...osjeti,smiraj bez vjetra...niko nam nemoze uzeti ljubav.....sve sto govoris pogledom,vraca u prosle dane...gdje te volim...gdje te slusam...i tako svaki put kad ostanemo sami...pokazi mi stazu...ne zaboravi...tvoja sam....poljubac...ljubav skrivena u srcu...jedan san....ako te sutra budem drzala za ruku...zauvijek povezani...daleko i blizu...ostajemo bliski...izgubljeni...u svijetu samoce...ljubim te,u postelji od svile poljupcima spoznajem odgovore...i krijem istinu...jer ni nocas,ako zbrojim prosle dane...necu ti priznati...koliko nedostajes...na mjestu gdje nebo zemlju ljubi...zabiljezen trenutak..koliko te volim...istinom...
- 21:35 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
