Confucius said, |
Ovako, htio bih samo najaviti da dok nevidim neke poštene komentare, koji se tiču ovih mojih pjesmuljaka neču više da objavljujem ništa, i to ne sve od jedne osobe. |
I have no hope, |
|
The Sea of Misery |
|
Our subtle lies, |
She loves me not. |
Ovaj svijet se nikad neće ujedinit ako nedođe do napada tj. invazije neke strane vrste na nas kao ljude, e to bi bilo lijepo za vidit. Znate zašto, e zato što bi htio vidit Srbina,Hrvata,Bosanca,Slovenca,Makedonca,Albanca i Argentinca itd. kako se bore ko braća. Nema podjebavanja zajedno su u istom kurcu, i danas je tako samo ljudi to ne žele shvatit, nežele priznat sami sebi koliko je loša situacija, koliko loš život živimo. Ne ljudi će rađe slušat TBF (nemam ja ništa protiv njh, čak štoviše zakon su mi, samo da se razumijemo), Prljavo kazalište, Thompsona i sl. koji kažu npr.: Heroji, netrebaju vam puške ni pištolji, samo čisto srce i ničeg se ne boji. |
Kairos ga nije volio. Jebiga, hoću da kažem uvijek biram krivi trenutak. Kako prepoznati uopće pravi? Ima tu puno pitanja a vremena je svakim danom sve manje, pokušavam biti brži ali ne ide mi baš. Vidite mogu ja zvučat i normalno u svojim tekstovima (mala digresija: ako nešto posudim od nekoga to i kažem, da to bi značilo da je ono moja umotvorina, ako ste našli negdje nešto slično slobodno kažite gdje ste našli, jebiga povijest pisane riječi je duga nešto se mora ponoviti, ako ne isto a ono bar slično. Ispričavam se unaprijed.), u biti koji to kurac biti normalan uopće znači. Znači li to da moram biti isti zombi poput većine ostalih, e pa neću biti ovca, neka vas zadojene vode pastiri današnjice, neka vas vode mrtvi filozofi, neka vas vode korumpirani političari, ja odbijam, ja ću stajat sam, sam ako treba. |
I do not long for death! Perhapse I did when I was alive, for a time. But now that is behind me. What could be worse than what is already happen? Nothing. Everything. How long do you think you could walk this earth before you went mad? I am mad, mad and tired. Just tired. I felt like my own essence had begun to melt away, I tried to scream but could not, I was being devoured by my emptiness. I felt myself fading, vanishing. I felt no anger, there is nothing inside me any more. |
Prijevod dolje navedenog stiha je ovaj |
Što je smisao života? – ako netko odgovori 42., neka umre u mukama. |
Vidim da mi tu neki poetski slon sreće dolazi stavljat komentare pa evo stiha za nju |
ST vs. ZG |
< | veljača, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv