poremećen

Sada bih ponešto rekao o vezama preko neta, jebeno, to je otkriće. E sad ću vam reći, to je lako uvijek možeš razmislit o svemu pa onda pošalješ mail. Mogućnost grešaka svedena na minimum, vidite se 6 puta godišnje, jebeno. Ali znate što nije jebeno kad ti tako neko zagorča život, evo na primjer: uđeš u vezu kad tamo nakon cirka 10 dana djevojka ti kaže, ja imam sa nekom curom iz uzmimo, za primjer, Splita neku vezu preko neta. I što sad, ti se praviš da je sve OK. A nije, ona ništa ne pita, makar vidi promjene u tvom ponašanju, ti si pak u strahu da ako kažeš nešto protiv toga da će prekinut (uvjet ludo zaljubljen). Ona to vidi kao natjecanje u kojem je ona glavna nagrada, ti to uopće ne shvaćaš, pa se niti ne trudiš, čak pošto si u strahu sve je gore. Tvoja ljubav ode u Split na vikend , vrati se u Zagreb i više nije tvoja. Ljubav zajebana, ti otrovan, rastrgan između želje da ju dobiješ nazad i želje da se osvetiš za ovo brutalno ranjavanje. Jedino što osjećaš je totalna nemoć.


OPASKA: jebote napravit program da simulira ljubavna pisma i slično, pa se zajebavajmo sa ljudima, dok neko ne propuca nekog. A što kažete dobra ideja!?

Perhaps drunkenness and sleep are the only ways God has given us to forget and sometimes forgetting is the only cure for pain.
Where are we going? Perhaps it would be better if we never found out.
I do get frightened sometimes. Sometimes it all seems to big. I will never understand it all.
It is only possible to talk clearly about less important things. The greatest truths lie within, always within. They can not be given! They must be found.

Ludilo koje osjećam, u vlaku misli koji mi prolazi glavom nikad ne staje na stanici, ako stane znam da će to biti kraj.
Kraj pobune protiv sistema i analize.
Makar lud uvijek živ, živ, živ .......
Žut ali živ

Crocea mors
Ex Calceliberace


Zadnji, poslijednji ali i prvi

novorođeni luđak ovog novog poretka

Krećem danas na poslijednje putovanje sa kojeg nema povratka, predosjećam
idila se bliži.
Nikad bliži ultimativnom cilju svakog svjesnog bića privatne misli

Moje misli su samo moje
Ubojica ili samo ubojica, pitanje je sad samo kojom brzinom napredujemo tj. koji brže napreduju.

Iscjelitelji, duhovno tj. spiritualno vodstvo SRANJE.

U nekoj D&D maniri imam bodež ranjavanja u glavi, u srcu

Strpljenje mi je pri kraju. želim završetak onaj ultimativni u biti priželjkujem ga. Žudim za njim.
Smrt shvaćam kao ne postojanje, a postojanje apriori odbijam.
Male misli malog, slabog, neborbenog čovjeka. Totalno sranje, moje ludilo me jede, guta, razapinjem sam sebe na križ.
Mrzim sve parove zato što nemam svog para istina je za 25 god. ne želim živjeti sam, zato rađe ne živim. Ne želim živjeti ovakav život, a kasno je da ga mijenjam. Nikad nisam osjećao ovakve stvari kakve sad osjećam mrzim sebe mrzim nju otmičarku makar sam u biti cijele stvari ja otmičar, mrzim sebe. Mrzim pomalo i NJU.
Ali sebe doista prezirem.
Molim a nemam koga, više nikad nikog. Sloboda ultimativno sranje, nikad neću biti slobodan. Nikad.
Uvijek ću imati to sranje na duši. Uvijek ću se pitati dali sam mogao drukčije, šta je trebalo biti drukčije.
Da nismo tog 9.1.2004. trebali ići van nisam trebao imat novce, trebao si živjti zbog mene ne živiš ali zbog mene ne žive ni tvoja djeca, unuci. Možda.

Trebao sam više sa tobom razgovarati, trebao sam znati, trebao sam biti tamo, trebao sam spriječiti.



Ispričavam se svim mogućim budućim naraštajima, njihovim i mojima.