Kairos ga nije volio. Jebiga, hoću da kažem uvijek biram krivi trenutak. Kako prepoznati uopće pravi? Ima tu puno pitanja a vremena je svakim danom sve manje, pokušavam biti brži ali ne ide mi baš. Vidite mogu ja zvučat i normalno u svojim tekstovima (mala digresija: ako nešto posudim od nekoga to i kažem, da to bi značilo da je ono moja umotvorina, ako ste našli negdje nešto slično slobodno kažite gdje ste našli, jebiga povijest pisane riječi je duga nešto se mora ponoviti, ako ne isto a ono bar slično. Ispričavam se unaprijed.), u biti koji to kurac biti normalan uopće znači. Znači li to da moram biti isti zombi poput većine ostalih, e pa neću biti ovca, neka vas zadojene vode pastiri današnjice, neka vas vode mrtvi filozofi, neka vas vode korumpirani političari, ja odbijam, ja ću stajat sam, sam ako treba.
Oduzmi prosječnom čovjeku životnu laž i odmah si mu oduzeo sreću. Henrik Ibsen
Post je objavljen 07.02.2006. u 21:47 sati.