politiliks

Oslobodimo Cvika

Drogirana i neuračunljiva Želita je trebala biti krunska svjedokinja u procesu protiv dilera sa otoka Korčule. Svima znani Cvik na simpatičan je način zdimio policiji nakon što ih je počastio kavom u lokalnom bircu. Njegovi pomagači su svi odreda oslobođeni jer svjedokinja Želita nije bila u stanju reći ništa što bi "držalo vodu" protiv njih. Višegodišnja ovisnica je očito izmislila da ju je optužena ekipa otela i držala u zarobljeništvu četiri dana. Od silne halabuke oko razbijalja lanca dilera rodilo se niš! Baš me zanima kako će proći Cvik. Kad ga i ako ga uhvate.

"Blagdanski" šoping

Čini se da se pojam "blagdan" sve više miješa sa pojmom "šoping" i "peglanje". Rvatski narod je na predblagdansku kupnju potrošio, kažu, više od 10 milijardi kuna! A što se kupuje, odnosno prodaje? Sve! Kupuju se pokloni i stavljaju pod bor, što je klišej iz (američkih!) filmova, kao da će taj poklon na baš taj dan zamijeniti sve one poklone koje bi svi mi svakodnevno trebali darovati svojim bližnjima lijepom rječju, lijepom mišlju, nesebičnim djelom ili materijalnom pomoći kad je najpotrebnija. Može li novac utrošen na poklone i šareni papir u koji su pokloni zamotani nadoknaditi svu prazninu duše što ju osjeća svak onaj koji ostalih 364 dana u godini ne razmišlja nimalo kršćanski. Božić je bio i ostao dan kad se familija okuplja, kad se ljudi sa raznih strana svijeta i iz svih dijelova lijepe naše vraćaju na svoju rodnu grudu, tamo gdje su odrasli i tamo gdje im žive roditelji ili djeca. Mnogo je, na žalost, onih koji do svojih krajeva ne mogu ili tamo za njih više nema ničega, mnogo je onih koji su izgubili svoje bližnje, mnogo je onih koji su otišli predaleko u potrazi za koricom kruha i nikad se više neće vratiti.
Opkolili su nas mastodontski šoping-centri gdje ćemo lako ostaviti plaću i još se i zadužiti samo zato što su nas izbombardirali krivim porukama i uvalili nam kartice kojima možemo potrošiti i ono što nemamo. Zato nakon Božića i Nove godine nastupa mjesec-dva totalne depresije. Nema se para, nema se čim, računi na naplatu stižu, ali koga je to sad briga.

Predbožićne pljačke

Čude se svi kako je opasno porastao broj prepada i pljački. Krade se utržak iz mega-šoping centara, orobljavaju se benzinske pumpe, a kladionice kao da više ne postoje! Zašto? Pa u kladionicama uvijek ima otprilike podjednako mnogo novca, a Peveci i ostali trgovački centri upravo su predblagdanskom potrošnjom napunili blagajne i sad je najbolje vrijeme da pljačkaši obave pljačku istih. Naši ljudi i dan danas vole prljat ruke nofcima, pa nose keš u trgovinu tak da tatovi imaju kaj za fkrasti. Moja malenkost već odavno ama baš sve plaća karticama. Jedino novine u kiosku, sladoled ili piće u bircu i, naravno, kino-kartu u Cinestaru još plaćam kešom. Zbograditoga nikad nemam više od 50 kuna u džepu i potencijalnom pljačkašu nisam nimalo zanimljiv. Istina, može mi netko otuđiti kartice i pokušat ih "peglat", ali samo jednim pozivom u banku mogu sve svoje kartice proglasit nevažećima... Kad ti netko "mazne" gotovinu, možeš se slikat. Možda su zato naši bajni vlastodršci isporučili Gotovinu u Haag. Da bude na sigurnom!

Božićna čestitka neizlječivim bolesnicima

Novi Papa je poručio neizlječivim bolesnicima bez ikakve nade u oporavak i shrvane teškim mukama upravo ono što crkva poručuje već stoljećima. Prevedeno: Bijedni puče, shvati da tvoj život zapravo nije tvoj. Što bi običan čovjek imao odlučivati o svom životu kad su za to zadužene institucije, poglavito vjerske! Kao što smo po crkvi i "državi" ginuli za njih, ostavljali svoje živote za tuđu korist, tako nam oni naređuju kada ćemo, kako i koliko živjeti! Slučaj teškog nepokretnog bolesnika koji je godinama vezan za krevet i živi pomoću aparata i koji više jednostavno ne želi podnositi tu muku jer nade jednostavno više za njega nema i kojemu je liječnik, na njegovu želju jednostavno isključio aparate koji su ga održavali živim, po tko zna koji put pokrenuo je buru oko eutanazije. Ako se eutanazijom isključivanje aparata može zvati! Tijelo više nije bilo u stanju samo sebe održavati na životu i trebalo je umrijeti, ali aparati su održavali život. To znači da prije 100 godina takav bolesnik ne bi živio na aparatima i eutanazija na taj način nije postojala. Sad se sve moderniziralo, imamo gotovo svemoguće strojeve koji će i iz najmrtvijeg i iz otpisanog tijela isisati još malo života. No, to nije život. To nije život dostojan čovjeka! To je poluživot bez ikakvog ljudskog dostojanstva, bez imalo ljudskosti i nemoguće je shvatiti da se stav crkve u sve ove godine nije pomakao nigdje. Jasno je da crkva nema odlučujuću ulogu u svemu tome. Ali njena uloga je velika.
Tko je imao prilike doživjeti neizrecive patnje bliske osobe i smrt u najtežim mukama sigurno zna što čovjek u takvom stanju želi. Želi umrijeti kao čovjek! Društvo koje ljudskom biću ne omogućava da živi i umre kao čovjek nije potrebno na ovom svijetu i razlog postojanja takvog društva je vrlo upitan.

- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

24.12.2006., nedjelja

Opis bloga

e-mail

kilometraža