Pravda (ni)je pobijedila. Nit' će.
|
Neko vrijeme me nije bilo doma, desetak dana, i po povratku me dočekala čestitka. Sudska. To su one uobičajene plave kuverte kakve se koriste već 100 godina, ali sa uredno odštampanom naslovnicom - takve koriste samo sudovi i sve je uvijek puno kojekakvih naljepnica i štambilja da bi dokazali da su to žurno poslali e ne bi li brzo stiglo... A u kuverti - presuda - oslobođen sam krivnje jer je slučaj otišao u zastaru!!! Ja sam računao da je ta zastara 3 godine, no ispostavilo se da su samo dvije godine dovoljne da prometnu kaznu na koju sam se žalio ne stignu riješiti i pošalju je u zastaru. Kako očekivati od naših sudova da u tako malo vremena riješe nešto tako banalno?! Koliko li tek muke, truda i godina trebaju uložiti ne bi li riješili neke složenije stvari??? Slučaj o kojemu je riječ opisan je u komentaru od 7.2. i bio bi smiješan da nije žalostan - ja sam se žalio i nisam platio ništa nego mi je slučaj otišao u zastaru, a gospođa koja je bez pogovora platila skoro je otišla u ćuzu. Skoro su je lisičinama vezali, prislonili na auto, pretresli ju i stavili joj crnu kapuljaču na glavu da je ne bi tko prepoznao kad je specijalci budu odvodili. Zbog utjecaja na svjedoke, zar ne?! Ali iako bih trebao biti zadovoljan presudom koja me oslobađa krivnje za nešto što se dogodilo prije ravno dvije i pol godine, ja nisam zadovoljan. Zadovoljan bi bio da su me oslobodili krivnje na osnovu moje žalbe koja je bila itekako osnovana. Ali najlakše je sve poslati u zastaru, izgleda da je šprance po kojima se popunjavaju takvi prekidi postupaka najlakše odštampaju, a znaju ih dopuniti i vježbenici s 3 dana staža jer ih za to, kao najvažniji i najčešći zadatak, osposobe već prvi dan. Dodirnuti ću malo i onaj famozni "povrat imovine" otete u vrijeme komunista i sličnih. Ako me pamćenje dobro služi, zakon o povratu oduzete imovine stupio je na snagu u 1998. godini i propisao je da u roku od 6 mjeseci zahtjev za povratom moraju podnijeti svi koji misle da im je što oteto. Moj djed je tri dana prije isteka toga roka podnijeo zahtjev za povrat, odnosno odštetu za oteto građevinsko zemljište sadašnje vrijednosti bar 50000 €. Zakon je također propisao da pravo na odštetu imaju sam vlasnici i njihovi prvi nasljednici. U međuvremenu ju umro i moj djed i moja baka, koji nisu doživjeli da se stvar pokrene. No pokrenula se prije mjesec dana, kad je zakazana prva rasprava. Treba li spominjati da još postoji hrpa papira za tražit jerbo nisu imali dovoljno vremena da ih nađu, pa su slijedeći susret najavili za dan kad skupe sve potrebne dokumente... Tko li zna koliko će još godina proći dok se mozgovi ne razbistre i dok se donese nekakva presuda o odšteti. Kako se po kuloarima priča da su odštete u pravilu smiješno male, morat ćemo angažirati i sudove izvana kako bi dobili pravednu odštetu. Građevinsko zemljište je oteto, na njemu su izgrađene stambene zgrade sa stotinama stanova koji su devedesetih prodani i u proračun se slila velika lova. Kojom se trebalo isplatiti ukradeno. No, lovu su pokupili zaslužnici i državotvorci, nestalo je sve, a sad se ljudi razvače po sudovima u desetljetnim parnicama... Država čeka da njeni stanovnici umru. Da ih ne mora isplatiti. Nadam se obrnutom slijedu. Kao dodatak - dio članka iz današnjeg "Vjesnika", prenešen u "Monitoru": Iscurilo kroz kalendar Zastare "pojele" 600 milijuna kuna kazni Prošle je godine 60.000 spisa otišlo u zastaru, a ako se uzme prosjek od 10.000 kuna po prekršajnom predmetu dolazi se do golemih 600 milijuna kuna koji su ostali bez pravorijeka. Radi se o uzlaznom trendu - 1995. je tek 3,9 posto optuženja protiv počinitelja kaznenih djela odlazilo u zastaru, dok je lani takvih bilo sedam posto. Najviše je zastara 2005. zabilježeno u Općinskom sudu u Otočcu, čak 49 posto spisa... http://www.vjesnik.hr/html/2007/03/14/Clanak.asp?r= tem&c=2&label=[Iscrpnije...]&news_id=76574 |
