ne volim letjeti
jedino što volim je umutiti sunce među dlanove
dati su mi zemlja zidovi i lopoči
jedino što volim viriti iza horizonta

volim uhvatiti zrake sunca na dlanove
i onda kada ga ne vidim
osjetiti toplinu i mirise
drhtavog znoja sluzi i sline
kapi nakon zagrljaja i grebanja

nije za mene let
ja volim uzemljenja pritisak pora
i ptice koje mi slijeću
po koljenima

nije let za mene
već sam tanjur pun papra
vrč grafita
iznad glave kruna od oniksa

neodređena blizina
neodređena daljina
za mene su djelomične štipaljke
lukavstva i smjelosti

nisu za mene prerušeni zaboravi
ne volim ja povratke
ali volim uličnu trku tvog jačeg mraza
volim tvoje porive ispuhane prašine

poljubac i osjmijeh zovu ne popuštaju
u posebnim odjeljcima sve vrste zabave
su dopuštene
volim sunce na tvom glatkom tijelu

<<<<<<<<<<

čitam,
posljednje poglavlje o
rustikalnim vrtnim stolicama.

valovita, suzdržljiva,
puna primjeraka, iverja, i slame
lutka na prozoru visi
između otegnutog prijateljstva
i očiju radoznalih patki.

sat zazviždi, ne trebaju suncobrani
ja bih,
tu je
subota



tražim dozvolu za vjerovanje
darove iz kojih se može piti
umnožena priviđenja
jer, što ako ne razumijem poruku
iz dlana upitnika
što ako, tvoje kose oči
zaboravim

pritisak tvoga prsta
jednom ja sam zadržala u nadi
da će, do kraja, to biti otisak
tvoje žudnje
na mom tijelu
jednom, rastopih kap limuna u vodi
i tad osjetih, tvoja žudnja je reska
stišćem ju jezikom
i zadrhtim od hladnoće



otuda se spuštao pogled
na ostale dijelove grada
čuli se mali zvonici
nazirale vijugave ulice, žute i spore
otuda se mjerila vremenska temperatura
i istjecali mirisi prvog jutarnjeg kruha
ulazili smo i izlazili ko ližući plameni jezici
nadzirali krovove i dimnjake
otuda smo isplivavali bez odjeće
pod kupolu sunca
uzbuđivala nas poznatost iz prikrajka
i odatle smo štovali bogove
zazivali boga kad je bilo potrebno
iz tog smo rasli
ti i ja, a da nismo to znali
a da nismo znali

način na koji ti jesi
ja hvatam zrak
lovim, progonjena
zahladilo je, ali otišao je potpomognuti miris panike
iz mojih misli
želimte,
i nazirem, kao cvjetni uzorak na svilenoj bluzi
kao poklonjenog mačka
ko svjetlosne točke na sjenilu lampe
način na koji ti jesi
ja sanjam
sklanjam ga u listove knjige
prešam, dopunjujem
milom bojom vinske reinkarnacije
bojom cikle
i sazviježđem i cirkonima sunca na površini mora


nebeski odraz sa tvog lica
podupire mi pupak i grudi
među ljubičastim lopočima
ludost priča
sa zimskim kratkim suncem
prkosu sklon
premudrih usana me ljubiš
u grozdovima sa grana skrivaš
svoju ljeskavu grivu
nebeski odraz svog lica

kako su pusta ova tvoja brda
gola i snježna
kamena i slavna
kako su pusta kad zapuše bura
kad jugo odnese tvoja grlena ramena
kad toplina s tvoje kože
zaboravi cvasti

kako su pusta ova tvoja brda
dok ti ne raširiš par svojih bijelih jarbola
i saviješ ih oko krila žene
kako smo mali
dok čekamo svitanje i hrapave ruke

natoči još malo vina
da nam se koraci prividno spoje

i zatalasaju kao jedan u tangu
šutljivost nije prijezir
i mnogi se ne boje šutnje
niti su prazni

caruje na rivi tvoja površna priča
a stari lisac se smješka
i viri kroz nabore škure
uokvireni su nestvarni, pohađaju zatone

voljeti je više nego dovoljno
piti iz vrča smijeh iz tvojih očiju koji ispire ugrabljeno zlato
nerazgovjetno mucaš, dok te priželjkuju
morske sirene, i mačke, i dok stazama lutaju slavuji

opet pjeva tvoja mirnoća
zavrti se večeras oko mene
omotač će nam biti od gomile papira
i papalina, od cvijeta oleandra
poplijevit ćemo korov oko sunca
što se hvata
i uhvatiti za rep tu rijeku snova
koja nas prati

ti postojiš, mirno
tvoj svijet je od papira, ti si skot
novo proljeće, nova era,
zombi

a put je dug, pa se vraća
pa ponovo, dug, dugačak, metabolizam mu je tečan

gdje šuti crveno nebo
i bijeli piloti pohode plavoću

uvijek dođeš, pa odeš, bez čovjeka
u oku kunića
u zrnu grozda i oskoruši zreloj
se sakriješ

ručak je na stolu, kameni zidovi oko nas
kuckaju čekići, i trube motori
vjetar nam miluje oduške

san sniva, na kraju polukugle budno crveno nebo
a na drugom kraju, sakriven, u tami, mjesec