bentinho

sve šušti
zveket novca, krošnje, zlatni odsjaj sunca
šušte lire, šušte kljunovi ptica
i pod vijeđama tipke šušte

na tvom vratu odmaraju se moje, moje
na koljenima tvojim šušte
moje, moje
i ti si odsutno sretan


sve šušti
balovi šušte od haljina
cvijeće šušti od balona
šušte na sušilu rukavi

kakav odjek
gdje su oni koji tajno govore, šapuću
i oni
šušte kao zaliveni

gdje smo ono stali
možda samo drvo, samo panj
deblo poprečke

možda samo put
možda se budimo duže
možda uspavani vječno
a njiše se uspavanka

pored cvijeća bazge
još stoji jedan javor, malo dalje bukva
i tvoja crna psa dva, prelaze šljunkom
prema livadi
tko je gazda? pitaš
gdje je
i oni se okreću, veselo mašu repovima
ti u crnom, oni crni
crn dim cigarete, dobro, siv..
a nebo..plavo, ružičasto i utabano

a oni tihi, ne laju, skakuću, idu, pa se vraćaju

prolaznici zastajkuju, kratko

mirisi, oni škilje, tu i tamo, kratko
a onda, najednom se prekrije nebo, zelene žile
i zelena srca vise sa nježnih grana punašnih stabala
grmlje se skriva po livadama
šuška vjetar, sa kapima kiše priča

kakva raskoš, kakva cesta, široka i bijela
svečana i duga..
kakav šapat
kakva šljunkovita duga..duga kao na nebu
na zemlji -bijela,
utrnula
sitno promjenjiva i plaha
prava, lomljiva, izgažena

duga kao povorka, puna nogu i cipela
puna šapa
puna zveketa lanaca, i kotača, -bicikla
kakva staza..
kakav tunel
kakva zavist ptica
kakva radost..

moj svijet, prsti puni terakote
moj svijet, osoljen, ozvučen glasom sanjara
izvanredna pojilica ptica

svaka skala kamen, moj svijet od kamena
svaki kruh, mrvan, taj moj, izvan..
u košarama, latice i ugljen

svaka sljezova čaška natočena nektarom, taj svijet,
tvojim okom izbrazdan, vrućeg dojma

moja pradanost, moje stanje odgovora
upitnost moje realnosti preobražena
u procese

priroda i sloboda prema iskustvu znanosti
približavanje izražavanju izvora slobode
nadljudska zadaća

dopunjavanje susreta sa samom sobom
promatranje koje ne razumije
još uvijek nedokazane tvrdnje

moj svijet sadržan u prisjećanju
osposobljen za djela
za slike bez predmeta

noćas, više ništa nisam bila sigurna
jesam li stavila bijeli veš, ili crni
noćas, oko nas se topilo ljepilo od marcipana
u drugom svijetu u drugim riječima
sa druge strane, plivale su neke ptice
po zelenoj površini, koja nije bila ni jezero,
niti rijeka
i strasno ih je ljubio vjetar..
noćas su pjevale zvijezde pored jastuka
tvoje čelo je odmaralo kao zimi
a ruke nisu radile ništa..
noćas je bilo snage za još jedan teretni
vlak lutanja
ali, samo noćas, i samo sutra je rasipnička bol
mogla otvoriti vrata..

svijet u čizmama, priklanjanje
iznad svjedoka oštro kamenje
ponekad na toplim morima
spajaju se posvuda

utješeno spavanje zimskim snom
izvija se blistavi mjesec
izvijaju se tvoja leđa
tvoj miris po blistavim kamenčićima

nedorečen mi je način
na koji spavaš, tu pored mene, a ja dijelim misli na dvoje
da te pokrijem

nedorečeno govorim, kad govorim o tebi
jer munje sijevaju, i bojim se udara groma koji bi mogao doći
kao prozirno krilo leptira, u moju zbilju zakoračiti snažno

je, ja u nešto drugo vjerujem, ali znam da i ti želiš to isto
dva svijeta, kad jedan u sasvim drugoj boji
zasvijetli tu mrklu crnoću polegnute mekoće

i kad se spajam sa tvojim malim ušima u dosluhu
pripijena, sjajna poput trube, vitka i tanka, i punašna
i grašku po zelenilu slična

a ljubičasto more se pjeni pored mene, i lepršaju borove iglice
nad mojom golom nemani

nedorečeni mi je način, na koji te volim, na koji te mame moji
rubovi i razgranate aorte, i nad smokvinim listovima, u mirisima se topim
a ti si iznad zvijezda,
zakupio nebo za nas, danas, i možda nikad više..

svjetina dolazi uvijek odozdo
svijet, odozgo
mitovi, sa strane..

a uroniti u pokret ruke
pravo je bogatstvo

nadmudrili smo govor ljubavi
ti, i ja
sneno i vlažno gorim
sad je i meni i tebi, ništa - sve

u savinutoj riječi upoznala sam jednom
tebe, kukuruzište i sastavljene komadiće kože
koji su titrali pod mojim prstima

na obronke su se popele tvoje ruke
vireći iz močvare
kopale dah..

u toj
prisutnosti ostala mi je rasipnost
bila sam biće tvoje perfekcije
i tvojih strasti
mi smo već davno spalili sintetiku misli
glasno uspijevali zaustaviti
svjetinu..

svemu dođe kraj..