srijeda (30.05.2018.)
tražim dozvolu za vjerovanje
darove iz kojih se može piti
umnožena priviđenja
jer, što ako ne razumijem poruku
iz dlana upitnika
što ako, tvoje kose oči
zaboravim
utorak (29.05.2018.)
to go..
voli me, ili nikad nemoj
ne treba sreći ljubav
kao ni stopalo pijesku
kad si ništa
ne treba ti ništa
i sanje su istodobno
gladne
i vrište
nepristojni ples
obnavlja stare veze
gladi
i dosadne termite
topi u vodi
udaljeni psi čuvari
prije svitanja
lijepe se uz tijela
pa onda, između
gutljaja, nestaju
u pogodan čas
svaki dio njenog tijela
intiman je i budan
mirisan i sjajan
on nikada čak
nije imao u svojim velikim
dlanovima
njene dojke
i nikada nije zadrhtao
među njenim bedrima
ipak
udaljeno buđenje, s mirisima
toplih peciva i
lakiranih metala
razmijenilo je
odjednom iskustvo
sa pročitanim novinama
i požudnim pozivnicama
a njena divlja ljepota
zapela je davno u jednom džez orkestru
u jednoj crvenoj torbici i u kastriranom psu boje hrđe
izabrane teme imale su mnogo prednosti
ali nikako se nisu uklapale u rasutu slamu,
u korake kroz prozirne tkanine,
nikako u bazične teatralne opuštenosti
ritam i stil ozbiljno su se razvijali
ali bez ikakvog htijenja
zauzimali pogrešan prostor u pogrešno vrijeme
kao besmisleno iskopan jarak, pa opet zatrpan
kralj osuđen na smrt
sa šarmantnim anegdotama
ponekad upali onaj šarm u njoj
i ona poželi imati nokte, namazane kao mm
i svoje polje puno vidljivosti i novca
kljucanje kruha, na terasi, i ptice provalnice u svijest
povezuju lijevu polovicu mozga
na repeticije sunčanim danima, i neobičan
ready - to - go
ponedjeljak (28.05.2018.)
put
put preko pšenice
priželjkujem
ne poznajem
u izobilju otisaka
praznina kuca na vrh mača
srijeda (16.05.2018.)
vintage i svakodnevni san..
kakve veze imaju bestseleri, niche parfemi, i ulične novine
koje prodaju beskućnici.
sve se nalazi u jednom krugu.
zatekla ju je, i zapekla, jedna upitna rečenica. jeste li pročitali
moju pjesmu koja je objavljena u prošlom broju?
naježila se. da, pročitala sam neke pjesme. lijepe su,
ali kako da znam koja je bila vaša.
prošle godine radio sam, kao da ju nije čuo. ali gledao ju je u oči
i smiješio se predivnim osmijehom. radio sam u .. i to svaki dan,
plaćali su sve osim subote. zašto osim subote, pitam.
opet kao da me ne čuje, gleda me u oči, i sada sam dao
zamolbu, ali primaju samo pet. nadam se da ćete vi biti
između tih pet. nadate li se i vi? vjerujete li?
nadam se, smije se nevjerojatno lijepim osmijehom.
odlazim lagano. zahvaljuje mi. pročitajte moju pjesmu, dodaje.
hoću.
smeta joj jarko svjetlo ulice, dugo nije bila u toj vrevi u to doba
dana. ili joj se samo tako činilo. ide rijetko, u to doba.
ne može se jasno ni precizno izraziti susret koji se iznenada
dogodi između dva ljudska bića, koja su žedna istih stvari,
istog načina postojanja, i koji dostojanstveno nose svoju nutrinu.
iskrenost lica zarobljava u trenu.
ponekad treba recepcionerima uzeti uzde iz ruku.
i otključati sve sobe.
dok se čeka u redu, propušta se dijeljenje, rasipanje koje
je dovoljno samo pokupiti.
dok se u redu čeka nepoznato,
tik pored je čaša poznate matrice,
kojoj se toliko teži.
ponedjeljak (07.05.2018.)
bog, okretaj, zamrzavanje
legla je iza boga
na krevet
-poškakljaj me po leđima, reče bog
taj dan bilo je puno radosti, i nesnalaženja
raštrkanih misli, morala je proći
pored snimatelja
treće lice
neka ljudska bića se gotovo izvanredno
druže sa neznancima
vještina, već na početku
govorila je o velikom
slavlju
neki ljudi su uz svoje čaše pive
i novinama
sagledavali slike svijeta
umirujuća piva, pretpostavljala je
vjetrovita baršunasta siva ulica
pustinjske boje izvađene iz ormara
blijedo su odzvanjale krpajući misli
to je ono kad pričaš, a misli su ti
na sasvim drugom mjestu, srce
zar se nikad ne mijenjaš?
možda je ipak čudno živjeti bez
nekih sastojaka, prosvjedi, utakmice
i poneka amaterska snimka
gledaj mak, slikao sam ti cvijet maka
-kaže
a ja sam jutros slušala ptice
kako govore
- velim ja
on obuče jaknu, hladno je
meni puše po nogama, pa potežem
nogavice prema dolje,
ne možeš, veli,
- pa vidiš da su trifrtalja
prasnemo u smijeh
priča o nekima što su umrli,
drugi su izgubili cijele obitelji
- živi smo, velim
- nemoj sad o tome, život je tek san
danas je lijep dan
gestakulacija zamijeni riječi, pogledi
ima mnogo pogrešaka u toj organizaciji,
ali, kao da hoće nešto sasvim drugo
reći
- nisi nikad bila?, pa samo sedamdeset, osamdeset
kuna
- nisam, nikad, moj svijet je bio....