petak (27.04.2018.)
bez reda
6.
sjajna tvar
taj nalet sunca, ulica sva je puna topline
sjajna tvar
ali, jutra, jutra su, ona su od tišine
cvrkut jutros, zaori se strašno
prestraši travke nježne, ko topot kad krene
jutros, jutros svi smo krenuli snažno
nekud, na splavi, nekud, preko pjene
zaista, mir, možda se omasti
nekom brku, možda mu sine
da je svako slovo podložno tome
da i ono potlači psine
7.
kurva ili svetica
reci, smiona, mladosti
oprošteni su ti grijesi čudoređa
reci, da se nisi odrekla svih bogova
reci,
da odlaziš sa refulama moje savitljivosti
i u njemu me dijeliš
po istoku, na konjima pustinje smucaš
upregni ih,
i donesi vodu na moj mlin
ustoličeni plamenovi ljubavi
njemu su kao ishitreni nanosi peluda
crni, alabasterom izbrazdani
odnešen je vonj moje pripadnosti
da prepozna vrelo svoje kraljice
petak (27.04.2018.)
6
6.
sjajna tvar
taj nalet sunca, ulica sva je puna topline
sjajna tvar
ali, jutra, jutra su, ona su od tišine
cvrkut jutros, zaori se strašno
prestraši travke nježne, ko topot kad krene
jutros, jutros svi smo krenuli snažno
nekud, na splavi, nekud, preko pjene
zaista, mir, možda se omasti
nekom brku, možda mu sine
da je svako slovo podložno tome
da i ono potlači psine
četvrtak (19.04.2018.)
linija vrata
moja glava na tvom ramenu, zamisao,
ležim, i ništa tako ne nedostaje
kao tvoja nostalgija
za prirodom,
utvare se u mekoći zibaju ;
bezlična, naizgled, masa lica i očiju
se skuplja.
ulica je pretrpana kockama koje oni slažu
i semafori su zaplivali u nebo,
tvoj naboj ne napušta, rijetkosti nabasaju,
aura, koja me pritišće
svjetlost, samo na trenutak, puca u mene
ne razumijem, a htjela bih, zašto?
dugo
nismo bili zajedno, jesu li i ulice tvoga grada
užurbane, dok ti, sa strane, ne razumiješ sebe?
subota (14.04.2018.)
eseji su mi obično nezanimljivi
zgužvana, još od neki dan. poklope se tako neke stvari.
ali i iznenađenja. a osim toga proljeće je. piše mi se svašta
neki ljudi zaista znaju razočarati, iznenaditi negativno.
ili očekujemo previše.
časne sjede pod sjenicom na terasi. kao da im nije ljepše
u vrtu. ne razumijem. gledam u procvale i propupale krošnje.
grad je subotnje miran. mislim na daljine.
i kako te već dugo nema. fališ.
mislim na svašta. i jedem suhe šljive. nezasitno. samo da mi poslije
ne bude zlo od njih. moram pregledati neke kataloge.
moram..danas nisam uopće primjećivala ljude na cesti.
dan je bio turbulentan, nagomilan koječim.
sumrak je skroz čudan. previše praznine.
netko bi uživao.
utorak (10.04.2018.)
..
.
mjesec je noćas, dušo
pao na tvoj trbuh
sjećaš li se bjeline i srebra
u kojem smo ostali
okretaji moje glave, tek da vidim da si tu
kad god okrenem prst
tvoj jezik krene prema gornjoj usni
kao da je leptir
mjesec je noćas, dušo
pao na tvoj trbuh
sjećaš li se bjeline i srebra
u kojem smo ostali
okretaji moje glave, tek da vidim da si tu
kad god okrenem prst
tvoj jezik krene prema gornjoj usni
kao da je leptir
nedjelja (08.04.2018.)
neraskidive veze
zamisli da sam svijeća
bi li puhnuo n a m e n e kao hladan vjetar
ili zakoračio na
moj vosak, i ostavio tragove
zamisli mene kao kap vode, žumanjak na listu
bi li probušio membranu..
moj dan, moj dah ukrao u zalog
za slijedove treptaja..
u kući je ostao mercedes i crni okvir vrata
i kozje mlijeko
čokolada je tu kao daska, i šuti
slovo š
svatko nosi u sebi svoju transakciju svijeta