|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Život izjednačuje sve ljude,
Smrt otkriva istaknute.
boomp3.com
dijete mašte, snova
izgubljeno cestom luta
moli noć da joj nađe druga
izgubljena
voli
crno
ruže
glazbu
dobru knjigu
frendove
msn
nekoga...
boomp3.com
sluša
him
bullet for my valentine
linkin park
nightwish
slipknot
billy talent
s.o.a.d.
evergrey
korn
avantasia
soil
iced earth
apocalyptica
children of bodom
guns n´ roses
good charlote
falconer
death
cradle of filth
...
boomp3.com
boomp3.com
blondie lady
apocalypsa
the dark lady
crna utopia
herside
embraced
blacken
unknown angel
tajchy
sister
boomp3.com
hm… ovo me raspoloženje drži već neko vrijeme i svima idem na kur.., najviše blondie, ali kaj bih ja… bolje da pišem na blogu, nego da puknem kako sam prije znala i uništim sve oko sebe…
jedan čovac me pitao da zašto tako teško vodim loptu, a igram košarku… vodim ju kao da mi teško upravljati prstima… pa zato kaj mi je… a i kako ne bi bilo kada sam objema šakama udarala u vrata i fasade tako dugo dok mi sve ruke ne bi bile krvave… u tim trenucima bol je zadnja stvar koju osjećam i ništa mi nije važno… u tim trenutcima ja sam onakva kakva sam oduvijek željela biti…
dovoljno snažna da držim glavu iznad vode… nekada mi se čini da je život čekaonica za smrt… kako drugačije da opišem… cijeli život borimo se, prevladavamo prepreke, nastojimo… a onda… jedan trenutak, jedan hladan dodir i ništa od toga nije važno… sve što smo gradili i za što smo živjeli ruši se kao kula od karata… i čemu onda trud… ne shvaćam…
no, ipak još se trudim… nitko ne može reći da to nije istina… jer da se ne trudim ne bih odlazila doktorima, lutala po bolnicama i tražila nekoga da mi kaže što mi je…
bolnice… kunem se… ako me ne ubije ovo što mi prijeti onda će me ubiti ono čime mi nastoje pomoći… moderna medicina je samo učeni naziv za ubrzavanje smrti… kada izađem iz sobe za ct sve mi se vrti i samo čekam kada ću konačno zasvijetliti u noći od količine radijacije kojom sam već ozračena… samo čekam…
ah… činjenica je da ću umrijeti kao i ostatak ovog mravljinjaka… samo se nekoliko pitanja postavlja prije toga… kada? kako? i hoću li biti sretna? a na ovo zadnje mi je najteže odgovoriti, jer kao što je blondie rekla… ja nikada zadovoljna… možda i jesam prihvaćena… možda i je nekim ljudima stalo do mene… zašto ja onda to ne vidim i zašto se ne mogu s time suočiti… zar mi je tako teško biti sretnom??
a i znam da je svima već dosta moga cendranja i svega… ali bolje da to što me tišti napišem, umjesto da kuham u sebi i onda opet povrijedim druge koji me okružuju i unose boju u moj život…
mene su ljudi prihvatili, istina… i istina je da se nemam razloga žaliti… ali kada mi se sve čini da je presavršeno i da će se sve sada srušiti…strah me da ću se probuditi i da će sve biti onako kako je bilo prije…
