|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Život izjednačuje sve ljude,
Smrt otkriva istaknute.
boomp3.com
dijete mašte, snova
izgubljeno cestom luta
moli noć da joj nađe druga
izgubljena
voli
crno
ruže
glazbu
dobru knjigu
frendove
msn
nekoga...
boomp3.com
sluša
him
bullet for my valentine
linkin park
nightwish
slipknot
billy talent
s.o.a.d.
evergrey
korn
avantasia
soil
iced earth
apocalyptica
children of bodom
guns n´ roses
good charlote
falconer
death
cradle of filth
...
boomp3.com
boomp3.com
blondie lady
apocalypsa
the dark lady
crna utopia
herside
embraced
blacken
unknown angel
tajchy
sister
boomp3.com
odbrojavamo zadnje dane 2007 i odlučila sam rezimirati događaje…
pa moram reći da je ovo bila jedna burna godina. smrt ivice račana, parlamentarni izbori, prepucavanja dikana i vlatke, poskupljenja, kornatska tragedija, smrt tošeta proeskog… bla bla… ne znam jeste li primijetili ali većina nas zaboravi stvari tog karaktera malo nakon što se dogode…
da pokušam posložiti… politika: smrt ivice račana, slovenci i njihove mušice, izbori
slavne face: britny i amy…ili ako hoćete živčani slomovi i droga… baš lijepo… zatim tu je razvod bivšeg beatlea i ne smijem zaboraviti naše face vlatku i dikana… baš lijepo…hehe…
sport: pobjeda naših protiv engleske (čudo kunem se…), najbolja godina blanke vlašić, sanja jovanović- nova svjetska rekoderka, skupi transferi, maksimirska rupa od stadiona, razbijanja naših plavih boysa…
i još tona toga… mislim živo mi se fučka za sve osim za ova poskupljenja jer i ovako mi je slab đeparac…
a kakva je ovo meni bila godina?!
da vidimo… jedno slomljeno srce, ludo ljeto, nekoliko zabava u organizaciji mog razreda koje su me mogle koštati glave, nova prijateljstva i poznanstva ( radionica pisanja spada u jedan od top događaja ove godine) , frka oko dokotora…
no najzanimljiviju su mi ovi zadnji dani… star potrošil brdo love, dobila sam marte, sutra idem u zg s apokalypsom, luciferkom i marinicom iako sam bolesna ko vrag…
a i najbolje će biti ispratiti ovu i dočekati novu… i to u društvu marinice, apokalypse i šalate… fučkaš ti zabave i zmrzavanje na trgu…
i što na kraju mogu zaključiti… pa sama sebi sam dovoljna… dodajte blondie, stelu, apokalypsu, šalatu, dečke iz razreda, petru, žitnikicu, luce, vlahovičku i iličku, mare i leu, doru jednu i doru drugu, tinin optimizam i neizostavne profesore, kraljicu i princezicu i njihove tračeve… i sve ljude kojima sam okružena… i moram reći da sam ja jedna fakat sretna ženska…
i što onda da poželim u novoj? nekog gada kojemu će biti stalo do mene, da svi ostanemo skupa… da smo zdravi i luđi nego ikada…. a isto želim i vama: sreću, zabavu i zdravlje…
javim se još za novu!!!
1. zadnji put kad sam plakala zbog ljubavi?
ne biste vjerovali... ali to je bilo u osmom razredu... jebiga unatoč razočaranjima ja sam i dalje kučka... ( iva, zbog kreše nisam plakala...)
2. Dobila lošu ocjenu?!
hm... u mom svijetu to ne postoji... (nemam ni jedan kolac... jebeni sam štreber... šta ćete...)
3. Provela dan iz snova?!
hm... hm... bilo ih je... ali mi ne padaju sada na pamet...
4. Uvidjela da život nije fer?!
davno... vjerujte...
5. Osramotila se pred svima?!
ova subota može poslužiti kao sasvim solidan primjer...
6. Odbojka,atletika ili nogomet?!
ni jedno... košarka...
7. Plivanje ili skijanje?!
plivanje, pogotovo negdi vani...hehe...
8. Tenisice ili čizme!?
hm... starci mi pružaju nadu da ću dobit marte... tako da sigurno čizme...
9. Voda ili sok!?
khm... ni jedno... alkohol je ono pravo...
10. Pet stvari koje najviše mrziš:
kada netko sere okolo po meni
ljude koji se pretvaraju
svoju sestru
ovo prokleto mjesto i njegove stanovnike (osim apokalypse i šalatice... i još nekih... znaju tko su...)
kada sam izgubljena... ovo je dvosmisleno...
12. Tri najljepše pjesme koje si ikad čula:
nymphetamine - cradle of filth
over and under - egypt central
join me - him
13. Što te prvo privuče na dečku?!
kosa i izgled - da... padam na dugu kosu, ali nemoguće je reći što me stvarno privuče k nekom tipu...
14. Najodvratnije što si vidjela na dečku?!
uh... e u tu kategoriju bi se dalo svašta napisati ( suknju, grudnjak, vrećice...)
15. Što si bila u prošlom životu?!
netko pametan
16, Rock ili pop?!
hm... metal i rock...
evo malo sam protjerala sestru s kompa i napisala novi post... ipak je božić...
joj... ja sam grinch... hehe... hoću u školu... poludjet ću doma...
zvončići, zvončići zvone cijelu noć… i ostaju u sjećanju što nikad neće proć…hej…
ma da… kako lijepo zvuči…
mislim, a o čemu bi trebala pisati u ovo vrijeme… pa o božiću naravno… i o svemu što on predstavlja!? hm… e o tome se da raspravljati… ali najbolji su mi kinezi i japanci… da umreš od smijeha… oni obožavaju božić, iako su većinom budisti, hinduisti….
pa kako ga onda slave? kod njih vrijedi ova jednadžba: djedica poklon= božić…
pa stvarno nema kaj… bolje su zagrijani za njega nego mi, kojima božić simbolizira novi početak, dolazak spasitelja… ili?
kao i sve tako se i poimanje tog velikog blagdana promijenilo… nije da se žalim… ipak ja sam još klinka i gode mi darovi, ali čak i meni dođe zlo kada vidim u što se pretvore naši roditelji… hoću ovo, ali ako kupim ono nećemo imat za to, ono i ovo ovdje… i kaj sad? pa krediti naravno… trgovci si trljaju ruke čim okrenu kalendar na prosinac…
ko u kakvom crtiću tako i kod njih u očima sjaji znak svemogućeg dolara… nije ni čudo da im zvonca zvone…
…
ali kako bi to izgledalo da nema božića…hm… svi kritiziramo imperativ potrošnje tokom blagdana, ali je li se itko od nas kritičara zapitao kako bi svijet bio otužan da nema ovog veselog debelog djedice, malih vilenjaka i onih užasno bezobraznih sobova…
ne zaboravimo i ono malo djetešce… priznajem nisam neki katolik i sve to skupa i često potkopavam crkvu… ali mislim… pa slatko je to sve…
ako zbog ničega drugog božić treba našem otužnom svijetu da se sjetimo onih koji nemaju ili koje smo jednostavno zaboravili. da nema božića bi li djeca iz domova dobila darove od nekih bogatuna koji više ne znaju kamo bi sa svom tom lovom? no da ne bi sve to ispalo tako dobro uzmimo za primjer onaj sajam luksuza…mnogi od domaćih tajkuna naći će pod borcem male poklone kupljene upravo tamo… a nekoga možda dočeka i mala kutijica u kojoj je ništa više nego ključevi novog porchea ili rolls-a… ali ne trebate biti tajkun da biste se našli pod kritikom… mnoga djeca očekuju božić zbog darova! halo!! a kaj je s ponoćkom, slamom pod stolom, kićenjem… hm… nema toga više… mame previše rade na badnjak, pa donesu gotove kolače, nema mirisa cimeta i čokolade ili svježeg bora… plastika, konzumerizam i potrošnja…
zaboravljeni su običaji pjevanja božićnih pjesama po kućama, čestitari, imela, grudanje na putu kući s ponoćke, tiha pjesma u noći... 
… dok se bor kiti djeca se smjeste pred televizor da se ne bi uništila jedna od novih skupih kuglica ili polomila koja grana ( modni hit za božić- umjesto pod borom darovi će vas čekati pod hrpom srebrnih šiba)
i nakon svega… imamo li se mi razloga veseliti ovom dijelu godine…
da… jer onaj zagrljaj, toplo vino i osjećaj koji imate kada se svi skupite oko ognja… to ne može zamijeniti ni jedno od dobara današnjeg svijeta…
iako su još dva dana…
sretan vam božič želi mala blogerica beznačajnih riječi…
….
sjedim za računalom već oko sat vremena i konačno sam uspjela… izbrisala sam sve što sam stvorila… sve moje riječi otišle su… zauvijek s hard diska i iz mene… učinila sam to tako lako… zapravo bilo je lakše nego što sam očekivala…
smijem se, sretna sam, prestala sam se žaliti… takva sam kada sam s vama, ali molim vas prestanite od mene tražiti da to budem i tu… riječi su jedino sredstvo kojim mogu ispuniti svoju prazninu…
ni sama ne znam broj prepravljenih posteva ili onih izbrisanih… uvijek nastojim zvučati veselo, nastojim biti ono što želite… nekada me pukne pa opalim i ovakav post… e pa preporučam si novu terapiju… pisanje onoga što stvarno leži u meni s nadom da će onda nestati… i blondie nemoj mi opet kako serem, kako ovo kako ono… nemoj jer puknut ću…
a onda… hm… požalit ću ako se to dogodi…
stoga pustite me da budem sretna kada sam sretno i tužna kada sam tužna…
posljednji marš
riječi su mi lijes,
uspomene grob,
red je na mene,
sada ja moram poć.
prolazim kroz polje
davnih bitaka
čujem vapaj izgubljenih ratnika.
jecaji mi trgaju dušu
hrane se mnome,
u njihovu bol tonem.
uzalud ti dah,
ja neću stat
već ću jače zazvat
kobni sat.
bilo bi vrijeme za novi post!! pokušala sam ga već prije napisati, ali zbog nekakvih problema na serveru nije išlo. no kaj da velim… najbolje da krenem od početka…
u ponedjeljak košarkaška ekipa naše škole, u kojoj i ja igram… osvojila je prvo mjesto na županijskom…eh… koja muka… kada smo vidjele kako igra bedex, opustile smo se….
baš pravi babinjak…
da ne bi bilo sve tako lijepo, pobrinuo se naš dragi profesor… vikao je na nas kao da mi gubimo… iako priznam igra je bila koma..hehe…pa ja sam igrala…kaj je očekival…
ipak nakon što smo gimzu pobijedile 22:9 i digle profesoru tlak, pribrale smo se i srozale bedex 44:8 i zaslužile ovo…
a poslije u svlačionici… e koje veselje… bilo je svega…
ali umor je ipak neke nadvladao…
khm… točnije sve osim andreje koja je za taoca uzela moj digitalac i slikala slike koje ipak nisu za objaviti, jer iskreno… cure bi me ubile da ih objavim…hehe…
no da… veselje nije potrajalo jer se trebalo vratiti u školu… radosti…
ali ja se nemam kaj žaliti… zadnja dva dana nisam bila u školi… nego kod doktora…
i prvi put jedna dobra vijest… nemam tumor… tako je… zadnjih nekoliko mjeseci ispitivali su doktori mogućnost da imam tumor na mozgu… ali nemam… na sreću… samo su tri osobe znale da postoji mogućnost, i da bi onda morala na rizičnu operaciju… ali to je iza mene…nema više straha… hvala vam na potpori… to ide blondie, steli i kreši…
apokalypsi i šalatici nisam željela reći dok ne saznam rezultate jer su one uz mene dovoljno pretrpjele…
i sada kada je saznala apokalypsa je rekla: čestitam osvojili ste pravo na život, nije milja, ali je vrijedna nagrada… ne mislite li?!
They're all so happy you've arrived.
The doctor cuts your cord.
He hands you to your mom.
She sets you free into this life. (The Chronicles Of Life And Death/Good Charlotte)
hm… tako bi barem trebalo biti… ovi gore stihovi lijepo opisuju rođenje… dolazak u ovaj svijet… svi se vesele, mama koja je još prije nekoliko trenutaka vikala tvom tati da nikada joj više neće priči, uzima te u ruke i zahvaljuje mu na ovom prekrasnom daru, dok si on, siromah, pokušava vratiti kosu koju mu je tvoja mama počupala… divna slika zar ne?
pa tako bi barem trebalo biti, ali svi znamo da je svijet sve samo ne ono što bi trebao biti…
najnoviji slučaj koji je danas krasio naslovnice novina je truplo jedne male bebe skriveno na tavanu tu nedaleko od mene… najgore je što znam pola tih ljudi iz tog mjesta… kakvo to biće može oduzeti život nečemu tako nevinom?!
još nije ni zrak okusio a već je bio mrtav… smrt si samo trlja ruke… kao i ne bi kada mi obavljamo sav posao umjesto nje!! danas nova poslastica za strvinare… ovi pljačkaši… mislili su si da će nakon onoga u fini u đurđevcu lako zdipiti lovu… nije bed ubiti policajca ili kojega zaštitara… mislim… pa ko im kriv kaj nemaju oružje… na sreću i zaštitari sada smiju nositi oružje… mnogi su odahnuli kada je uvedena ta odredba. priznajem, čudno mi je gledati nabijen pištolj na pojasu onoga zaštitara ispred banke na putu u školu, ali kada automatsko oružje mogu nositi lopovi zašto ne bi i ljudi koji svaki dan riskiraju svoje živote da bi zaštitili naša dobra??
no, da ne bude sve tako crno… osuđeni su oni pedofili, a pri tome mislim na svećenika i onog slatkorječivog tipa koji je nagovarao djecu da se slikaju… ali nešto mi tu malo smeta… svećenik je uništio minimalno pet života svojim igricama, a dosuđene su mu tri godine… kašljuc… ali nije li to malo? maksimalna kazna je pet godina… mislim da je tako negdje i za pljačku… kaj nečija psiha ne vrijedi više od love?! neću shvatiti pravni su sustav ove zemlje dok god sam živa…
i onda kada pomislim da ću možda jednog dana na ovaj svijet donijeti novi život… vjerujte, sve mi se u želucu okrene…
…
očito je da ja sve više filozofiram, a sve manje pišem neke stvari koje mi se dešavaju…
to je zato što sve više pišem priče ( istina i bog, one većinom završe u smeću, ali ipak…)
možda jednom i objavim neku svoju priču na blogu… ne znam… nije baš da su nešto velikoga, ali su moje…hehe… napisat ću novi post možda u nedjelju ili utorak, jer me čeka tekma… jedva čekam da se osramotim i skrivim poraz… uh…
